Prebrzi su,neću stići obavijestiti cijeli čopor ako krenem po njih. Očnjaci izlaze na vidljivo,kandže i oči Alphe. Zavijam najjače što mogu. Zemlja se trese kao u vrijeme potresa. Pali anđeli su samo par koraka udaljeni od mene. Ima ih na tisuće i tisuće,a ja sam ovdje sama. Nemam nikakvih šansi,logično. Brzo se dajem u bijeg,forsiram mišiće i noge uporno tjeram na što brže trčanje. Dolazim do skrovišta gdje se nalazi ostatak čopora. Svi začuđeno gledaju u mene. Spasili smo se za sada,kuća je napravljena od pepea kloji sprečava pale anđele i ostale neprijatelje da uđu u našu kuću. Naslonila sam se na vrata pokušavajući udahnuti malo kisika. Disala sam brzo,imala sam osjećaj kao da ću eksplodirati. Jev je brzo dotrčao do mene kako bi mi pomagao da se ustanem,zahvalila sam mu.
"Nemamo puno vremena,moramo smisliti kako ćemo pobijediti anđele." Peter je istupio pred ostale. Oh,ne pomislila sam. Zar će opet započinjati svađu i okretat sve protiv mene dok se trebamo boriti.
"Slušajte vukodlaci,danas je ovo vjerojatno vaša najveća bitka u životu,i moja je također stoga vas molim kada smislimo plan da ne uprskate" Svi su ga pozorno gledali i slušali,upijali svaku njegovu riječ i klimali glavom. Zamolila sam Petera koji je stajao ispred mene da mi da ruke da ustanem,učinio je to. Svi smo se okupili u jedan krug i u detalje razradili plan. Imali smo asa u rukavu,Jeva. On će zasad ostati u kući,neće se boriti.
Nakon nekoliko sati razrade plana izašli smo ispred kuće i dozivali pale anđele. Svi smo bili bijesni,željni krvi palih anđela. Zavijali smo u jedan glas,sad smo stvarno doimali se kao čopor,sad smo zaista bili kao jedno. Srce mmi je zatitralo od ponosa jer sam doživjela ovaj dan ujedinjena čopora ali i najveću bitku do sada. Jurišali smo prema njima,trgali kožu sa njih. Naravno i oni su bili dosta mocni. Ubijali su nam vukodlake,ostajali smo bez njih.Broj se polako smanjuje. Peter i ja smo razmjenili poglede i znali što treba učinit. Potaknuti naše vukodlake da se žešće bore. Dvoje Alphi,istinskih su zavijali u jedan glas. Sve se zaorilo. Anđelima je to smetalo,pokrili su uši rukama,hvatali se za glavu. Ubijao ih je taj zvuk. Iskoristili smo tu situaciju i ubijali ih jednog po jednog. Kandžama smo im skidali glavu s ramena,grizli ih i pravili duboke ogrebotine kako bi postali jedni od nas,ali to nije bilo dovoljno da pobjedimo. Naš plan nije uspjevao pa sam se dosjetila nečega. Kuća je napravljena od pepea,anđeli ne mogu ući u nju,a mi imamo oružje. Ući ćemo u kuću i gađati ih kroz prozor.. Neće ih sve ubiti ali će im smanjit broj barem na stotinjak njih..
Brzo sam došla do Petera i ostalih Alphi i rekla im za taj plan,složili su se i krenuli se povlačiti. Čopor je krenuo za njima. Sebastian,Rachel i ja smo pokušali zaustaviti par anđela dok čopor nije otišao. Ranili su Rachel pa smo bili znatno sporiji. Uhvatila se za mene i Sebastiana,odveli smo je u kuću. Polegli u krevet i čekali s njom do zadnjeg daha dok je čopor palio arsenal na anđele.
Netko je pokucao na vrata,Sebastian je otvorio i ugledao muškarca u ranim pedesetima,bio je pola anđeo pola vukodlak. Baš kao Jev. Ušao je u kuću. Prepoznala sam ga,to je moj ujak. Sada mi je protivnik. Krenula sam prema njemu. Zamahnula sam kandžama kako bih ga porezala ali on je mene na kraju okrznuo. Shvatila sam da bi s njim se trebao boriti netko ravan njemu. Jev.
Priča je bila na par mjeseci stopirana,sad ću nastaviti pisati. Nadam se da ste uspjeli sve pohvatati,,što ne razumijete pitajte. Nadam se da vam se sviđa nastavak,votajte i komentirajte. Nastavak će biti kad bude nekoliko komentara. Hvala :)
