Što je Dijalog? Ako to ne znate, vratite se natrag u treći ili četvrti osnovne
Dijalog sam po sebi ne bi trebao biti težak. Osnove sam vam već opisala u stilu. Treba vam samo trideset sekundi da pročitate i pet minuta da zapamtite zauvijek ako se želite baviti pisanjem. Naravno, dijalog se drukčije piše u romanima, igrokazima i dramama. Kad to već znate, krenimo dalje.
Osim dvotočja i navodnih znakova (ili crtica, ali su pravilniji navodni znakovi), važan je i sam sadržaj dijaloga, koliko ga osoba vodi, kojeg su spola osobe, dobi, narodnosti, njihov karakter, interesi, stupanj obrazovanja, situacija u kojoj se nazale, stručna sprema i emoncijonalno stanje. Nije baš lako kako se čini zar ne.
Kad se govori o temi razgovora, važno je tko raspravlja o temi ragovora. Npr; o kirurgiji ne mogu raspravljati dva desetogodišnjaka, o današnjoj popularnoj glazbi ne mogu raspravljati dva starca koja hodaju na štapu, osim ako puno vremena provode pred MTV-om, što je vrlo neuobičajeno.
Također je važan sadržaj i ton tog razgovora. Morate znati kako vode razgovor dva tinedžera, a kako dva sveučilišna profesora, kako vode dvije ljutite osobe, a kako vesele. Ako serijski ubojica dođe: "AAAAAAAAAAAAA, ovo je tako supać!" Priča vam se totalna propast, ili ako neka, tobože snažna žena kaže svom suprugu: "Ubit ću se ako me ostaviš." onda naučite kako karakterizirati likove.
Naravno, kod dijaloga morate koristiti vlastitu logiku. Razgovarali ste s ljudima, s mnogo njih, znate kako otprilike idu razgovori. Ako često kod dijaloga zaglavite, onda čitajte i znati ćete kako idu dijalozi.
Usput, ne morate uvijek koristiti izraz reče. Nekad možete iskoristiti izraz; doda, promrlja, šapne, prošapće, kaže, prekine, vikne, pita, usklikne.
YOU ARE READING
Savjeti za pisce
Non-FictionOvo je većinom namijenjeno za one originalne, ali možete primijenjivati i u FF i u 1D i JB fanfikcijama (iako ih ne čitam).