Savjeti za pisce

Tragične situacije po istinitom događaju

Opet, ovo nije pitanje kvalitete, niti kvantitete. Kao što sam pisala kod popularnosti, ovdje ćemo pisati o nečemu drugom. Ovo je sad pitanje morala, jedan od najvažnijih aspekata, jer ne želite ispasti kreten koliko god dobar pisac bili.

Naravno ovdje ne govorim o tragičnim situacijama iz vaše glave, nego koje su se stvarno dogodile. Ako su samo iz vaše glave, vi birate koliko će biti tužne, surove ili glupe. A ako se radi o tragičnoj situaciji koju ste vi proživjeli, onda opet imate više slobode nego kad pišete o nečijem tuđem iskustvu, samo imajte na umu da je s vama vjerojatno patilo više osoba, ne samo vi, jer u 99% slučajeva tragične situacije pogađaju više od jedne osobe i nastojte ne povrijediti te osobe.

Ako se radi o tuđem iskustvu, nikad nemojte pisati ako nemate njegovo dopuštenje. Radi se sigurno o jednom vrlo bolnom iskustvu i nitko ne razumije bol osim te osobe koja ju proživljava. Ako dobijete dopuštenje, pazite kako pišete da kasnije ne ispadne da ismijavate. Neka vam da osoba prepriča što točno proživljava, kako se osjeća, što joj vraća sjećanje na tu osobu, ali nikad nemojte izmišljati dodatne događaje samo da začinite situaciju. Nije nimalo fer i može povrijediti tu osobu.

Ako želite pisati o smrti nečije majke, nema tu problema. Milijuni ljudi su u nekom trenutku izgubili majku, pa ne možete tražiti dopuštenje svih tih ljudi. Ako se radi o osobi koja je izgubila majku, pa počne utapati tugu u alkoholu i u jednom trenutku skrivi prometnu nesreću u kojoj pogine još jedna osoba, pazite. Ovakav događaj nije tako čest i vidite da se nešto tako nije već dogodilo, jer bi vas neki neznanac mogao optužiti da profitirate o njegovoj boli.

Kad je riječ o katastrofalnim događajima, tu je potrebna najveća pažnja. Govorim o događajima kao prvi ili drugi svjetski rat. Događaji gdje je živote izgubilo tisuće, do milijune ljudi. Opet, ne možete tražiti dopuštenje od milijuna žrtava, ali morate biti pažljivi jer je riječ o vrlo osjetljivim situacijama.

Na primjer, pisati o židovki u drugom svjetskom ratu koja postaje seksualna robinja, a njen klijent je Harry styles je samo ismijavanje žrtava holokausta. Ne možete jedan od najtragičnijih svjetskih događaja iskoristiti kao mokre snove, to ne ide tako.

Ako želite pisati o holokaustu, trebate prvo dobro istražiti. Nema dodavanja broja žrtava, mijenjanja datuma događaja, veličanja neprijatelja ili stavljanja događaja samo po strani da bi vaša romantična priča bila tragičnija. Cilj je pokazati kako je taj događaj djelovao na likove i koje je strahote ljudski um u stanju učiniti.

Mogu vam reći jedan primjer: Dubrovačka zora (ili Dubrovačka noćna mora). Jelena veljača je stavila rat u pozadinu, a u prvi plan posranu romantičnu priču dvoje vrlo glupih likova. Mogu još slobodno reći da Dubrovčani nisu zvučali kao Dubrovčani, nije ni pogledala ni d od dubrovačkog dijalekta, radnja je na vrhuncu neoriginalnosti, stereotipova i klišeja ubacila da to nije moguće, a o greškama da i ne govorim.