Savjeti za pisce

Početak i kraj

Mnogi se muče s početkom, ne znaju kako početi, s kojom riječi, s kojom rečenicom, pa zablokiraju. Ne znaju hoće li prve tri riječi zainteresirati čitatelja ili će odmah odustati. Naravno, već sam rekla kako ne treba počinjati i nadam se da ste to savladali.

Jedan pisac je rekao da nikad ne započinjemo opisom vremena, ali i ja to pravilo kršim. Možete započeti opisom lika, glavnom radnjom, opisom situacije u kojoj je lik, opisom mjesta, na vama je izbor.

Naravno, nakon što počnete, riječi idu same od sebe, osim vam treba deset godina da se odlučite za jednu riječ. Zapišite nekoliko početnih paragrafa, pročitajte svaki nekoliko puta, pa se odlučite koji ćete iskoristiti, jer je jako važno zainteresirati čitatelja.

Navedite imena likova što je prije moguće, nemojte cijelo vrijeme govoriti mladić pa da ga tek za deset stranica netko nazove Ivan. To živcira. Također navedite zašto lik neke stvari radi i s kojim ciljem. Ne želimo saznati tek nakon deset stranica da se Ivana reže zato što je silovana.

Također, ako započinjete uvodom ili prologom, neka vam budu što kraći, do jednu ili jednu i pol stranicu, ne deset. I također nemojte stavljati uvod, pa uvodnu riječ, pa citate, pa pjesmu, pa zahvale, pa posvetu, pa prolog, pa tako iskoristite pedeset stranica bez veze. Dovoljan je jedan uvod ili prolog i to što kraći.

Kraj je još važniji, ako ne i najvažniji. Kraj određuje vašu priču i njemu se čitatelji najviše vesele. Kraj će učiniti čitatelja oduševljenog ili će čitatelj baciti knjigu u zid. Krajevi ne trebaju biti previše neočekivani, nije ništa loše ako protagonist umre, ali nemojte da mu se odjednom desi stotinu sranja bez ikakvog razloga. Naravno da nakon tužne priče i traumatčnog događaja ne dolazi presretan kraj, ali nemojte da mu odjednom roditelji poginu, pa mu se cura ubije, pa ga prijatelji ostave, pa oboli na živce. To nema smisla.

Također sretni krajevi. Nemojte da lik dobije sve moguće na kraju, ako priča nije bila previše vesela, a pogotovo ako se nije trudio za ništa, nego cijelu priču sjedao na dupetu i plakao. Ništa ne pada s nema i u stvarnosti ni u pričama, nije važno pišete li fantaziju ili ne.

Pravi promašaj završetka je Sumrak. Svi su se spremali za borbu koje kasnije nije bilo.