Savjeti za pisce

Kako (ne) uništiti vlastito djelo (imidž, serijal)

Evo se kuća stara vratila nakon godinu dana. Pošto u ova luda vremena čak ni nemam nešto vremena za Wattpad, (osim za Fanfiction, jer me ludost natjerala na inspiraciju, doslovno sam one gluposti napisala za manje od tjedan dana, haha, požalit ću). Ovo cijelo vrijeme ostavljam nedovršeno jer planiram pisati uvijek kad imam nešto važno za reći, a sad imam jako puno toga važno za reći.

Ovo su luda vremena, pandemija, prosvjedi, izbori i mnogi pisci se vraćaju svojim serijalima nakon desetljeća. Dobro ste me čuli, nakon desetljeća. Ne mora to uvijek biti loša ideja, ali nakon deset godina dosta toga zaboraviš o svom serijalu koji je trebao biti gotov, ali ima još tu i nekoliko problema koje ću nabrojiti. Kao primjere ću iskoristiti pisce: Stephenie Meyer, J. K. Rowling, Suzanne Collins, i George R. R. Martin. Naravno, što se tiče pisanja, nikome nisam ni do koljena, osim Stephenie Meyer.

Stephenie Meyer

Ova žena se bacila u spisateljske vode bez da je slova napisala prije Sumraka. Sumrak saga je objavljena između 2005. i 2008., a još je jedna kratka priča o Bree Tanner objavljena 2010. Sumrak je primio mnogo kritika i trolanja, mana ima milijune, a Smeyer nikad nije htjela pogledati svoje mane i popraviti ih. Nije znala prihvatiti nijednu kritiku niti poraditi na svojim vještinama. Uvijek se skrivala iza svog brata, a ne zaboravimo da je tad internet bio brutalan. I sad je jednako brutalan i toksičan, ali na drugi način.

Problem nije bila loše napisana knjiga, svaki dobar pisac je napiše barem jednom u životu. Problem je što pisac ne zna priznati grešku niti poraditi na svojim knjigama. Ona misli da su njene knjige dobre samo zato što su njoj dobre. O manama Sumraka mogu u nedogled, ali nije sad vrijeme ni mjesto. Prihvatiti mane nekad treba i nekad pisac ne može ni popraviti neke mane. Netko ima problema s disleksijom, pa će uvijek imati problema s gramatikom. Netko ima problema sa socijalnim vještinama, pa će uvijek imati problema s karakterizacijom likova. Zato pisac nikad, ama baš nikad ne može napisati djelo sam.

Osim svog ega, njeno uništenje počinje kad je objavila Praskozorje, a tad su mnogi fanovi shvatili da jako loše piše. Mislim vjenčanje odmah nakon srednje škole, odjednom smo dobili drugu perspektivu, Jacob se otisnuo na bebu, a još su mu je roditelji obećali kao ženu, Bella se žuri što prije postati vampir, iako je biološki godinu dana starija od njega (i ne bi da će odjednom narasti pet metara, pa pred kraj ste puberteta, ne starite tako brzo) i još napuhana bitka koje na kraju nije ni bilo.

Njena zadnja i najvažnije knjiga je bila potpuno smeće, ali ne samo to. Žena je obećala Ponoćno sunce još 2010. A što se dogodilo? Njenih 14 poglavlja je dospjelo na internet i ona je odlučila da neće dalje objaviti. Također je objavila U sebi, još 2008. i obećala još dvije knjige u serijalu, ali nikad nisu ni došle. Ali Ponoćno sunce dolazi. Kad? Pa sad. Ako ste još fanovi, požurite u trgovine, ali sumnjam da će vam se svidjeti jer ste sad 12 godina stariji. Možda zbog pandemije, pisci ne znaju kako više zaraditi, vraćaju se starom serijalu. Tko zna?

J. K. Rowling

Nažalost sam samo njene prve dvije knjige pročitala, ali i bez čitanja mogu vidjeti gdje je pogriješila. Pisala je svoj najbolji serijal od 1997. do 2007. kad je objavljena zadnja knjiga. Jednom je pokušala napisati djelo za odrasle, ali čini se da joj nije krenulo za rukom, ali je došla 2017. kad se opet vratila svom serijalu.

Iako nisam pročitala, mogu vidjeti gdje je pogriješila. Harry Potter i ukleto dijete je ispalo katastrofa. Zašto? Prvo, odlučila je napisati dramu, a ne roman. Zašto? Tko zna. Ovo su dva dosta različita književna roda i zahtijevaju dosta različite vještine, a J. K. je bila romanopisac. Usput nije samo napisala dramu, DALA JE NEKOME DRUGO DA NAPIŠE. Ovo nikad ne radite, ne dopustite nikome da vam dovrši serijal ako ga planirate pisati jer ga samo vi znate napisati.