Savjeti za pisce

Osvrt na prošle savjete

2014. u trećem mjesecu sam počela pisati ove savjete. Ako me netko prati od početka, vjerojatno se pita: kud je vrijeme proletilo? Da, vrijeme brzo ide, toliko da ne vidiš koliko si se promijenio. Sad je red na meni da pogledam što sam pisala, zbog čega sam sukobe imala, što vrijedi, a što ne vrijedi.

Opisi

Ovo je bila kontrovzna tema skoro pet godina. Kad sam spomenula, ne previše, mnogima bi se dizala kosa na glavi. Istina je da može previše, samo to treba znati izvesti kako treba. Mnogi koji su čitali su bili početnici koji su mislili da se knjigu treba obogatiti opisima i ostaviti samo nešto radnje. Zapravo se i to može izvesti, ali ni ja još to ne znam izvesti, iskreno. Nisu lagani opisi, a pogotovo baratanje riječima, metaforama, epitetima, pogotovo kako ih iskoristiti i što opisivati.

Ono što sam već trebala spomenuti jest da postoji nekoliko vrsta opisa i koji se u kojem djelu mogu koristiti, tako da ću ih sad pokušati nabrojati.

Scenski

Posljedica nekog događaja, sitni detalji koji će biti u budućnosti važni. Ili priprema prije važnog događaja, atmosfera u zraku, zvukovi koji asociraju na nešto loše, loš predosjećaj, na ovo možete potrošiti dosta riječi i stranica (ne baš 80, ali dosta). Ovo se često koristi kod scene zločina. Naravno, što više detalja opišete, to ćete više radnju zakomplicirati, inače se vraćate na početak i brišete ih jer su previše.

Fizički

Na ovo prvo pomislimo kad spomenemo opise. Prekomjerno opisivanje neke osobe nije potrebno, svi znamo kako izgleda čovjek. Kad je riječ o prirodi, odjeći, predmetima, to je druga stvar. To ovisi i o karakterizaciji lika i kako doživljava svijet, a i o tematici kojoj pišu. Ako je lik slikar, razumno je pretjerati s fizičkim opisivanjima svijeta, a tim da te opise uspijete povezati s njegovim psihičkim stanjem i kako se povezuje sa svijetom. Jednog dana svijet oko njega je prijelijep, pun živih zaigranih boja, drugi dan je svijet naprasit, neuredan, boje su bolne i neuredno raspoređene. Govorimo o raspoloženju, naravno.

Također, ako je lik modni dizajner, možete slobodno više opisivati odjevne predmete, ako je arhitekt, možete više opisivati zgrade.

Akcijski

Govorimo većinom i borbenim vještinama, može biti u pitanju trčanje i sport, ali i ples. Prvo je potrebno istražiti borbene vještine, ili plesne vještime, jer ako opisujete sirovo, često ispadne nespretno ili se krivo izrazite, pa se pitamo koji vrag vam lik čini.

Borbeni stil vam možete biti povezan s karakterizacijom likova. Možda vam je lik ženstven i elegantan, pa mu borbeni stil izgleda poput baleta, a možda je grub i nasilan, pa se koristi samo fizičkom silom.

Emoncijalni

Misli se na emoncijalne reakcije, a i doživljaj okoline oko sebe. Na reakcije likova nije potrebno puno stranica trošiti, pa čak ni riječi. Potrebno je samo poznavati mimike lika, boju lica, tjelesne reakcije, pa čak i akcije da bi se doživjeli njihovi osjećaji. Također sa raspoloženjem i osjećajima možete usporediti i okolinu. Svijet je možda odjednom izgubio boju, cvrkut pstica možda je zamijenio glasno zavijanje vjetra itd.

Psihički

Ovo vam čak ni neće djelovati kao opis kad čitate. Riječ je o načinu rasmišljanja lika. Vraćanje u prošlost, prevrtanje crnih misli u glavi, bolesnih djela koje još nije počinio, tragičnih događaja koji se nisu ni dogodili. Vjerojatno ste se susreli s ovim, a niste ni znali da se radi o opisu. Slično je kao s emoncijalnim, treba znati povezati misli s događajima i osjećajima.

Imena

Imena zaviste kako ih kombinirate. Ako je djevojci ime Darkest Black Swan, već se može vidjeti da se radi o stereotipu i nitko je neće voljeti. Čak i ako karakterizacija nije problem, imenom ste je obilježili zauvijek.

Mary-Sue

Nekad ni ne primijetimo da nam je lik Mary-Sue. Nekoliko mana, kao što je nespretnost, loša u umjetnosti ili u matematici ne znači da ti lik nije Mary-Sue. Također čak i ako napravi nekoliko grešaka ne znači da nije Mary-Sue, a ako joj ide sve od ruke, koliko god joj mana dali, to je Mary-Sue.

Kritike

Ovdje ću se osvrnuti na kritičare i one koje se kritizira. Prvo kritičari. U nekoj mjeri morate držati granicu pristojnosti, pa čak prema djelu. Čisto sranje, nije kritika, a također objašnjavanje. Netko je premlad da shvati u čemu je problem, pustite ga da griješi, neće naučiti u jedan dan. A ako je stariji i dalje ne shvaća, ne mora shvatiti, pustite ga na miru.

Ako vas netko kritizira, čak i ako mislite da je u krivu, pokušajte vidjeti u čemu on vidi problem, možda stvarno jest problem. Ako nije problem, recite da razumijete i da ćete poraditi na tome, samo da ga skinete s ramena.

Gramatika

Hashcheck i proofreadtool sam već spomenula, a ima ih još na internetu. Ono što sam rekla da cijelo vrijeme se koncentrirate na gramatiku dok pišete, ali da i dalje ostanete kreativni, to nije moguće. Kad pišete, prvo se koncentrirajte na pisanje, ne može sve odjednom, a kasnije na gramatiku, jer tek nakon dovršetka priče ide prepravljanje.

Naravno, ako idete poglavlje objaviti na internetu, bolje je prepraviti, nego da drugima oči krvare zbog gramatike, ali na detaljno ispravljanje se bolje koncentrirati na kraju.

Istraživanje

Ohrabrila sam da istražujete sami za vježbu dok samo pišete za stotinjak ljudi, ali nikad, baš nikad neće moći istraživati sami. Vi ne znate kako rasmišlja vojnik, kako kirurg, kako odvjetnik, kako psihijatar i kako pristupa kojem problemu, Nikad ne znate ničije drugo gledište osim samo svoga. Vi samo dobro poznajete sami sebe i znate kako vi razmišljate.

A i kad pristupate problematici, nećete znati točno na što treba obratiti pažnju, zato ćete ovo morati prepustiti drugima.

Ozbiljne teme

Tragične situacije po istinitom događaju.  To je jedno od poglavlja koje je jako važno pročitati, a također kako koristite, a još je važnije kako pristupate tom problemu. Zašto je 13 razloga dobilo toliko opaski? Jer je upravo predstavljeno najosjetljivijoj populaciji. Pubertet je osjetljiva dob, psihički problem je osjetljiva tema, a kad se to još kombinira, dobiješ još veći zajeb. Što dobiješ kad to krivo predstaviš?

13 razloga je upravo to učinilo, mentalne bolesti su potpuno krivo predstavljene, pogotovo samoubojstvo iz osvete, na kraju netko ove osjetljive kategorije shvati da si samoubojstvom glasniji nego kad si živ, a pogotovo koliko ćeš nauditi drugima jer su takvi ljudi žedni krvi i ne vide drugu mogućnost ili im se ova čini jako primamljiva.

Nije važno što ti nisi tako shvatio, netko drugi hoće, pogotovo netko iz ove kategorije, a njima je i predstavljena.

A kod onoga da mlađi ne znaju pristupiti problemu, još dan  danas stojim. Ne znaš ti s 14 godina ništa više od onoga s 30 osim onoga što si ti preživio, niti si zreliji od njega, osim ako je taj od 30 godina teški defekt. Ti ne znaš što proživi majka koja rodi mrtvo dijete, što proživljava vojnik koji se vrati kući s ratne zone, što proživljava čovjek kojem su amputirali nogu, niti djevojka koja boluje od teškog oblika raka, a pogotovo ne znaš pristupiti tom problemu. Zapravo ni odrastao čovjek ne zna sam, bez stručnjaka.

Čitanje tri po pet knjiga tjedno

Samo preporuka, s tim ne mislim one od 700 stranica, nego one od 30 do 50. Kad odrasteš, nećeš imati toliko vremena, kad se zaposliš, kreneš na fakultet, ode to dragocjeno vrijeme čitanja, zato je u osnovnoj i srednjoj školi potrebno iskoristiti što više vremena imate.

Pisanje svaki dan

Ovoga se držite, znam iz iskustva. Krenuo je fakultet, pa posao, pa sam fizički i psihički bila iscrpljena, pa mi se nije dalo, izgubila sam inspiraciju i motivaciju, pa se sad pomalo vraćam. Fakultet je pri kraju (fala vremenu), brzo su ispiti, pa ljeto (imam još i diplomski rad) i nadam se da ću vratiti motivaciju jer sam primijetila da ne znam ni složiti jednu rečenicu. Cilj mi je barem sljedeće godine objaviti knjigu.