♡NA NIŠANU LJUBAVI♡✔

Peto poglavlje:Odlučila sam!

Svanulo je jutro. Sačekala sam Rafaela ispred kučice. Znala sam da će izaći jer ipak je morao na doručak.-Jutro.-kažem mu kada je izašao. Iznenadila ga je moja nazočnost.-Šta ti radiš ovdje?-upitao me je i nasmješio se je.

-Pa sinoć si rekao da želiš razgovarati samnom, pa sam mislila ako želiš možemo se ići prošetati.-kažem. On se nasmijao i krenuo je zamnom. Jedno vrijeme smo zajedno u tišini koračali dugom stazom. Niti jedno niti drugo nije se usudilo započeti razgovor.

Mislim da nakon što smo si priznali osječaje, jedno prema drugome, kao da nam je postalo neugodno. Šetali smo u tišini. I bilo nam je ljepo zajedno. Ponovno smo došli do kuće.-Kiara stani.-napokon je započeo Rafael.-Kao što zanš priznao sam ti svoje osječaje.-govorio je.

-Da i ne mogu ti objasniti koliko mi je drago što si mi to rekao.-rekla sam mu.-E pa ima nešto što ti nisam rekao. Ali samo iz toga razloga što sam mislio da neču dopustiti sebi da mi se svidiš.-rekao je. Bilo me je strah što sljedi i što će reči.

-Nadam se samo da ovo što ču ti reči neće promjeniti tvoje osječaje prema meni.-uzdahnuo je.-Rafael što je? Plašiš me.-rekla sam.-Pa...-krenuo je govoriti, no u tome trenu doleti neka djevojčura i počne se vješati po njemu.

-Fibi, što radiš ovdje?-upitao ju je.-Oprosti tko si ti?-upitam je.-Ja? Ja sam ti Rafaelova žena.-kaže pre ponosno. U meni se sve srušilo.-Molim?-kažem i pogledam Rafaela.-Zapravo je to ono što sam ti htjeo reči.-kaže i pogleda u pod.

-Ljubavi vratio sam se.-iza mene se čuo Lovro.Prišao je i zagrlio me je.-A vi ste?-upitao je Rafaelovu ženu.-Ja sam Fibi. Rafaelova supruga.-kaže i pruži mu ruku.-Oh. Pa nisam znao da ima ženu.-kaže i pruži joj ruku uz veliki osmjeh.

-Lovro.-pozvala sam ga da mi se okrene. Kako bih dobila njegovu pozornost.-Odlučila sam.-kažem mu. I on i Rafael su me pogledali.-Neka bude vjenčanje.-kažem tiho. Na Lovrinom licu se razvuče osmjeh.-Ovo ti je najpametnija odluka.-kaže i zagrli me. Rafael je stiskao svoju čeljust. Povrijedila sam ga. Ali što mogu i on je mene.

-Idemo to reči mojima. Bit če im drago.-kaže.-U to ne sumljam.-kažem.-Molim vas dođite i vi da proslavimo.-kaže Lovro Rafaelu i njegovoj dragoj. Ne znam samo kako su mu oni odjednom toliko dragi.

Lovro je rekao svojima. Tata je bio zadovoljan, dok njegova mama se samo pretvaral. Odlučili su pozvati novinare i svima objaviti sretnu vijest. Do kraja dana su se Rafael i Fibi "preselili"kod nas u kuću u gostinsku sobu.

Bili su među nama kao nasi prijatelji. Sve je meni ovo izgledalo kao prevara. Kao da su Lovro i njegov otac odlučili glumiti pred kamerama kako su velikodušno ugostili neprijatelja, kao da su mu dali novu šansu.

Ja sam provela cijelo poslje podne u sobi kako bih se uredila za večerasnje slavlje. Ako ništa drugo moram se praviti kako pucam od sreće. Iako zapravo umirem iznutra. U jedno sam sigurna ovo je moja najgora odluka do sada.

Ali ponekad mi život ne dadne drugu opciju. Jednostavno moram napraviti ono što ne želim. Iako znam da ću zbog te odluke najviše ja patiti.

--------------------------------------------

Ovo je trebalo biti puno prije objavljeno, i trebalo je biti duze, no ova aplikacija mi je stekala i jedno vrijeme nisam mogla uc u nju...nez dal i vama...

Nesto mi se i obrisalo nesto ne...tak da se nadam da cete uzicat u ovom nastavku...