Jednom kada se slučajno založiš za ljubav, nije moguće odustati.
Ona je zbog njega okrenula leđa obitelji i bogatstvu, hoće li i on okrenuti leđa svojoj domovi iako mu je u krvi da se bori za domovinu.
On vojnik željan uspjeha i osvete, a ona obićn...
Prošlo je skoro tjedan dana, od neki prijatelja sam čula kako je Lovro odustao od potrage bzamnom. Naravno razumijem ga na neki naćin. Zapravo znala sam, on je bio samonm samo radi drugi ljudi. Shvatila sam da me nikada nije stvarno volio.
Prije tri dana su procurile njegove slike s nekom dijevojkom. A ta djevojka je bila trudna. Dakle varao me. Iz nekog razloga me to nije bolilo. Vjerovatno zato što sam upoznala Rafaela.
-Ljubavi o čemu razmišljaš?-upitao me je Rafael sjedavši pired mene.-Zapravi razmišljam kako sam sretna što sam te srela.-kažem mu i zagrlim ga.
-E onda češ biti još sretnija kad ti kažem da sam nam sredio vjenčanje sutra.-kaže i poljubi me.-Što!? Zar nismo morali se vjenčati pred kraj mjeseca?-upitam ga.
-Pa vidiš da ti ja mogu riješiti sve.-Kaže i poljubi me.-Volim te.-kažem mu.-I ja tebe.-kaže. Morali smo pripremiti svašta za sutra. Bila sam sva oko toga. Iako smo se dogovorili da čemo imati malu svadbu i sa osnovnim gostima, ja sam svejedo luda oko priprema.
-Draga imam jedan poklon za tebe. Dobit češ ga sad. Da ne čekaš.-kaže mi a ja se obradujem ko malo dijete.-Dobro gdje je?-upitam ga.
-Ajde prvo te vodim u restoran. Sredi se.-kaže mi i izađe iz sobe kako bih se ja mogla srediti. Jako sam bila uzbuđena.
Ops! Esta imagem não segue nossas diretrizes de conteúdo. Para continuar a publicação, tente removê-la ou carregar outra.
-Uvau....izgledaš savršeno.-rekao je kdada sam izašla iz sobe.-Sviđa ti se?-upitam ga.-Savršeno je.-kaže i poljubi me.-O pa i ti si se sredio.-kažem mu a on se udalji kako bih ga bolje odmjerila.
Ops! Esta imagem não segue nossas diretrizes de conteúdo. Para continuar a publicação, tente removê-la ou carregar outra.
Još je i zauzeo neku pozu kao da je upravo spasio cijeli svijet.-A baš lud.-kažem mu i oboje se nasmijemo. Sjeli smo u auto i uputili sno se prema restoranu.
Kada smo došli Rafael je nešto upitao konobara a ovaj ga je uputio do nekog stola. Kada smo sjedili za stolom je sjedio neki stariji gospodin.
-Rafael mislim da si pogriješio stol.-Šapnem mu na uho a on se zaustavi pored gospodina.-Gospodine Daniel?-Upitao ga je.-Da, da ja sam.-kažee gospodin i pruži mu ruku.
-Jeli to ona?-upitao ga je gospodin pogledavši u mene.-Da. Dolustiti da vam predstavim Kiaru vašu kčer.-kada je to Rafael rekao noge su mi zaklecale. Moje oči su se u sekundi ispunile suzama. Bila sam zbunjena.
-Tata?-kažem i krenem prema njemu. A on me odmah zagrli. Stajali smo usred restorana i grlili smo se. I jednom i drugom su suze tekel ne prekidno.
Rafael je sjeo sastrane i čekao je da se situacija slegne. Trebalo je par minuta dok se nismo smirili.-Kako si me našao?-upitam ga kada smo sjeli.-Pa vidio sam u novinama onu cijelu stvar s vojnikom. I onda sam se javio Rafaelu a on mi je pomogao da napravimo potrebne testove.-kaže.
-Jao još se sva tresem.-kaže a njih dvojica se nasmiju. Cijelo večer smo pričali o svemu. Pričao mi je o mami. Nažalost ona je umrla.
-Nemogu vjerovati da če me vlastiti otac odpratiti do vjencanja.-kažem i zagrlim oca. Bio je jako dobar čovjek. Ovo mi je jedan od najbolji dana u životu. A sve samo zahvaljujući Rafaelu. Volim ga.
-------------------------------------
Kao i što mozete predpostaviti Ovo je predzadnje poglavlje ove price. Odlucila sam ovako raditi i u buduce..
Dakle pisat cu jednu duzu i jednu kracu pricu...ovo je jedna od kraci...sto znaci da uskoro izlazi jedna od duzi. Ali tek kad ovu zavrsim...
Hvala svima sto citate moje price i podrzavate me kroz moje pisanje....volim vas jako puunooo...
