Jednom kada se slučajno založiš za ljubav, nije moguće odustati.
Ona je zbog njega okrenula leđa obitelji i bogatstvu, hoće li i on okrenuti leđa svojoj domovi iako mu je u krvi da se bori za domovinu.
On vojnik željan uspjeha i osvete, a ona obićn...
Prošlo je dosta vremena. Približio se i dan vijenčanja. Svo ovo vrijeme sam izbijegavala Lovrine dodire. Bilo mu je malo sumljivo ali što mogu. Na sreću general je pomaknuo polaganje koje je Rafael morao položiti, sada čekam rezultate.
Rafael je želio prvi uči. Ja i on smo još par puta skupa spavali. On mi je postao sve. Volimo se i to mi je bilo najvažnije. On je moj Vojnik Ljubavi. Tako sam ga i zvala. Ma kolikon god mi neki dan pokvari pomisao da moram glumiti osječaje prema Lovri, Rafaelova pojava me razveseli.
Upravo gledam kako Rafael korača prema meni ne ćini mi se baš previše zadovoljan."I kako je prošlo?" Upitam ga pomalo nestrpljivo."Ma joj..."uzdahnuo je a meni su se noge odsjekle. Nisam znala što mu to znaći."Mala spremaj se možemo pobjeći, položio sam!"rekao je i podigao me je. Zavrtio me je u zraku.
Nisam mogla vjerovati da je ova mora iza nas. On je od toga trena postao slobodan čovjek. Bila sam presretan. Uvijek sam se bojala kako nećemo uspijeti."Idemo kući po tvoje stvari da možemo pobječi." Kaže i poljubi me.
Oops! This image does not follow our content guidelines. To continue publishing, please remove it or upload a different image.
Odvezli smo se do kuće. Ja sam spremila kofer i odlućila sam napisati pismo za Lovru kako ne bi baš samo pobjegla. U njemu sam odlućila priznati svoje osječaje i zašto sam ga ostavila.
°Ako ovo čitaš znaći da sam ja već davo otišla od kuće. Oprosti zbog toga što sam to napravila ali i sam znaš da ovo između nas ne bi išlo baš zbog naše ne sloge i svega. Oprosti ali moji osječaji su se prema tebi ugasili i smatrla sam da je ovo najbolke za oboje.
-Kiara.°
Potpisala sam se i odložila sam ga na njegov pisaći stol. Ni Lovre ni njegovog oca nije bilo kod kuče. A mama ko zna gdje mu je bila. Ja i Rafael smo bezprimjetno napustili kuću. Za nas je ovo bio novi početak. "Gdje čemo?"upitam ga. "Vodim te kod mene, želim da budeš sretna. No ako želiš ostati i u ovoj zemlji možemo."rekao je."Ne, želim novi početak stoga vodi me gdje god hoćeš."kažem a on me poljubi.
Pozdravili smo se s poslugom. Sjeli smo u auto i krenuli smo ka njegovoj kući. Priznajem nije mi bilo baš drago zbog onoga što sam napravila jer sam se bojala Lovrine reakcije ali opet, ja samo u životu želim biti sretna a to znaći biti uz Rafaela.
"Sve će biti uredu, sada si moja."rekao je i poljubio je moju ruku dok je vozio auto. Ovu njegovo 'Sve će biti uredu ' zbilja me je umirilo. Volimo se i mislim da je to naj bitnije.
Oops! This image does not follow our content guidelines. To continue publishing, please remove it or upload a different image.
