Jednom kada se slučajno založiš za ljubav, nije moguće odustati.
Ona je zbog njega okrenula leđa obitelji i bogatstvu, hoće li i on okrenuti leđa svojoj domovi iako mu je u krvi da se bori za domovinu.
On vojnik željan uspjeha i osvete, a ona obićn...
-Molim te reci mi da ne govore za tebe.-odmah je rekao ugasivši radio.-Pa htjela sam ti reći ali ti si rekao da ništa ne govorim. -pokušala sam se opravdati.-Pa nisam se nadao da si tako važna. Sada sva vojska traži samo mene i tebe!-počeo se derati što mene uplaši, stoga napravim korak u natrag.-Sada mi ne gine smrtna kazna.-zbog bijesa prevrne stol. Mene je bilo strah na bilo koji naćin reagirati.-J...ja ću reći da sam dobrovoljno krenula sa tobom.-pokušala sam ga umiriti.-Gle ti ne razumiješ, i tebe će osuditi za pronevjeru svojoj zemlji.-kaže.
Oko kućice su se ćuli glasovi.-Oprosti.-rekao je. Nije mi bilo jasno zašto je to rekao. Osjetila sam snažan udarac u glavu. Pala sam na pod. U kućicu su ušli moji vojnici.-Gospođice Kiara jeste li dobro?-upitao me je jedan od vojnika. Trudila sam se oći držati otvorene, ali nisam mogla. Oko mene je zavladala tama.
-Kiara jesi li bolje?-moje su se oći poćele otvarati. Iznad mene se nalazila Lovrina glava.-Lovro?-odmah se uhvatim za glavu.-Hej...nemoj se naglo dizati.-govorio mi je no ja sam se svejedno digla.-Što je sa onim vojnikom?-upitala sam još uvijek onako mamurna.-Ništa, upravo mu se sad sudi.-rekao je Lovro potpuno smireno.-Ali ne brini, vjerujem da će sto posto dobiti smrtnu kaznu.-Dodao je. Ja to nisam mogla dopustiti.
Nabrzinu sam se digla i obukla. Lovro me je gledao u šoku.-Kiara, što izvodiš ti? -bio je zbunjen. Nisam mu stigla ništa objasniti, samo sam izjurila iz kuće. Uletila sam u auto i zaputila sam se ka gradskoj sudnici. Naravno tamo je bilo puno nivinara. Progurala sam se pored njih i pored zaštitara. Uletila sam u sudnicu.
Oops! This image does not follow our content guidelines. To continue publishing, please remove it or upload a different image.
-Neko zalaže za...-upala sam u pola sudčeve presude. Sve oči i kamere su bile uperene u mene.-Ja se zalažem za njega!-rekla sam a u sudnici je nastala tišina. Počelo je međusobno šaptanje.-Gospođice dali ste svjesni što znači to što ste upravo rekli?-upitao me je sudac gledajući me ispod svoji naočala.-Da naravno da znam. Bila sam odvetnica.-samouvjereno sam rekla. Moje oči su odlutale do njega. Na moju rečenicu se osmjehnuo no nije gledao u mene.-Dakle uzet ćete ga na svoju odgovornost i od njega čete napraviti u roku 3 mj našeg vojnika?-upitao me je s nevjericom.
Oops! This image does not follow our content guidelines. To continue publishing, please remove it or upload a different image.
Tek kada me je upitao to na glas, ta rečenica mi je odzvanjala cijelo vrijeme u glavi. Ponovno su svi gledali u mene osim njega.-Napravit ću sve što budem mogla.-kažem i to navuče i njega da iznenađeno pogleda u mene.-Uredu. Kako želite, evo ovdje potpišite zalaganje. No pazite kada potpišete nema povratka.-uzela sam olovku i potpisala sam.
Kada sam potpisala krenula sam sjesti na svoje mjesto kako bih sačekala kraj suđenja, ali na vratima sam vidila Lovru. Razočarano je klimao glavom.-Suđenik će biti prepušten vama po završetku suđenja.-rekao je sudac a zatim sam pošla prema Lovri. Oboje smo se našli vani.-Šta izvodiš ti Kiara?-upitao me je ljutito.-Molim te dopusti mi da ti objasnim.-pokušavala sam ga smiriti.-Oh ajde me prosvjetli zašto si spasila ubojicu. Desnu ruku neprijateljskog generala?-derao se.
-Desnu ruku?-ostala sam bez teksta.-Da Kiara. On je poslan da izvrši atentat na moga oca.-izgovorio je to kao da sam ja to trebala znati.-Ali on mi je spasio život.-tiho procijedim kroz zube.-Ma da i sad samo zato što ti je spasio zivot ja tog debila moram trpiti pod našim krovom?-ok, ovo me je zabolio. Njemu je on"samo" spasio moj život.-Ma znaš šta ti češ se sama brinuti za njega. A kada ne uspiješ ja ću biti tu da ti kažem rekao sam ti.-kaže, okrene se i ode.
Kada sam se okrenula da se vratim u sudnicu iza mene je stajao on.-Ulazi!-rekla sam mu da uđe u auto. Znala sam da je sve vidio i čuo.-Valjda zaslužujem znati kako se zoveš.-rekla sam dok smo se vozili prema kući.-Ja tebi ne trebam ništa odgovarati.-rekao je to bezobrazno i bahato.-Slušaj me ti dobro. Zbog tebe sam riskirala svoj budući brak i karijeru.A samo zato što sam se ponjela prema tebi kao prema čovjeku.-
Naglo sam sam zaustavila auto i izderala se na njega, cijela ova situacija mi je trgala živce.-Ko prema čovjeku? Pogledaj na nogu su mi stavili odašiljać ko nekoj životinji samo kako ne bi pobjegao.-pokazivao mi je nogu.-Halo to se brineš zbog odašiljača, a ja kako da se opravdam svojim bližnima.-izderala sam se.
-Jesam li ja tražio od tebe da napraviš bilo što za mene?-upitao je.-Ma ne vrijedi s tobom razgovarati.-kažem i ponovno krenem prema kući.-Poslat ću ti nekog da ti kaže gdje češ se smjestiti. Laku noč.-izašli smo iz auta i otisli smo u kućicu za posluge.-Požuri se ti opravdati mužiću.-dobacivao je iza mene. Samo sam okrenula očima.-Albert molim tte smjesti ga u gostinsku sobu.-kažem batleru.
Ni sama ne znam kako ću ovo sa njim izgurati do kraja. Moram od neprijateljskog vojnika napraviti našega. Od osobe koja mrzi moju zemlju ja moram napraviti domeljuba.-O pa ti si se udostojila pojaviti.-rekao je Lovro sarkastično kada sam ušla u sobu.-Joj ne da mi se sad raspravljati.-kažem mu presvlačeći se u piđamu.-Nem9j zaboraviti da si bez mene niko i niša!-došao je naglo do mene i uhvatio me je za vrat.-Bolii!-jedino sam to uspjela reći dok sam se borila do dođem do zraka. On me samo gurne na krevet i izađe iz sobe. Tu većer sam zaspala sa suzama. Sama u četri zida. On je spavao u drugoj sobi. Bože jesam li uopče dobro postupila?
_________________________________________
Nadam se da vaam se sviđa nastavak..like i comm...😘...uskoro novi...
