Arogantno savršenstvo #2

7. Poglavlje

Dante nije bio osoba koja priča o emocijama, niti otvoreno izražava svoja osjećanja.

Nikada nijednoj djevojci nakon Briane nije otvoreno ispoljio svoje osjećaje, a čak ni njoj nije rekao one dvije snažne riječi Volim te.

Nikada nije davao onoga istinskog sebe, iskreno i potpuno, jer je taj muškarac dovoljno dobro znao da se srce mora da čuva, i da mu niko ne treba da ga podsjeća kako boli kada se slomi.

I ne, nije bio kukavica, nije ga bilo strah. U principu, negdje duboko, duboko, u dubini duše bio je to maleni dječak koji je prerano ostao bez ljubavi i topline. Dječak koji je je izrastao u muškarca koji je zaboravio kako se to zapravo voli, i kako se to zaista definiše ljubav.

I samo jednom, nekada davno kada je to pokušao i stao bez tog oklopa ispred djevojke, ona ga je pogubila bez da je i trepnula, tako da je to bila greška koju više nikada nije planirao da napravi.

Naravno bio je divan i pažljiv prema svojim djevojkama, i nijedna mu nije mogla pronaći manu, sem što je na osjećanjima bio škrt, ali to je nadomještala činjenica da je na ostalim poljima bio savršen. Šarmantan, darežljiv, strpljiv, sjajan za razgovor, savršen za seks, i pogubno seksi za gledati. Dovoljno da zaboravis kako ti nije rekao ništa o osjećanjima, a opet te načinio najsrećnijom ženom na svijetu.

Pa zašto onda sada, dok je usmjeravao motor u pravcu lokala koji je izabrao za njih dvoje mu je srce ludjački tuklo na osjećaj njenih ruku na sebi.

Nije bila prva djevojka koju je vozio na svom motoru, i definitivno nije bila prva koja ga je tako obgrlila, a ipak sa njom se osjećao potpuno drugačije.

Podsjećala ga je na nešto davno iz prošlosti, na prošlost koju se nije usuđivao da izvuče napolje, i o kojoj nije volio da razmišlja, pa je odbacio iz misli, i usresredio se na put isred njih.

******

Ako želiš da izbrišeš loša sjećanja, onda nova sagradi na ruševnim temeljima starih.

Tim pravilom se vodio Dante kada je odlučio da ovaj lokal bude prvo mjesto na kome bi njih dvoje trebali da popiju piće.

Moulen Rouge je bio kafić u kojem je prvi put imao susret sa djevojkom koja se poslije pokazala sve samo ne djeva u nevolji.

Nije to bila djeva kojoj je potreban vitez koji spašava odbjegle šešire od okrutnog vjetra, već muškarac dovoljno dubokog džepa da zadovolji sve njene prohtjeve.

Bio je to lokal u koji više nikada nije ušao nakon svega što se desilo između njih, ali u zadnje vrijeme mu se neobjašnjivo vraćala u snove, i to nakon što je vjerovao da je konačno prošlost ostavio u prošlosti.

Kao da ga je ova djevojka nenamjerno i slučajno samo jednim pogledom podsjetila svega onoga za šta je iskreno vjerovao da je duboko zakopao u slojevima prošlosti. I mada joj nije sličila, nešto u njoj je nesumnjivo probudilo njegova čula i odlučilo da ga ponovo malo muči.

Da, jeste mu ta djevojka slomila srce, ali način na koji joj se osvetio ga je često progonio u snovima.

Njene oči pune tuge i iskrenog? šoka bile su detalj koji ga je najčešće pekao ma koliko sebe ubjeđivao da to nema smisla. Djevojka kojoj je uništio budućnost i brak bila je djevojka koja ne preza ni pred čim da bi ostvarila svoje podle planove, pa ipak tog dana je djelovala sve samo ne podlo. Tog dana je u njenim očima čitao svaki osjećaj sem zlobe i zavisti. Možda je to bila još jedna od njenih prevara, ali nije se mogao otresti osjećaja da je uradio nešto pogrešno prema njoj, čak ni nakon ovoliko godina.