Arogantno savršenstvo #2

21. Poglavlje

Kažu da Vam snažan udarac izbije zrak iz pluća, kakav je onda udarac kada Vam se sva realnost obruši na glavu težinom koja se ne može izmjeriti?
Kada Vam se pred očima sve iskristališe i sve kockice poklope.
Kada se čini da je na sva pitanja odgovor onaj na koji bi poslednji posumnjali.

Tako je bilo Barbari dok su joj se pred očima odvijao film svih aktera ove priče.
Svi su bili samo pijuni koje je njena sestra pomjerala onako kako je željela kako bi krajnji ishod bio ovaj.

Kako bi na kraju Luka bio njen.

Još se sjećala njenog uplakanog lica i ljubomornog pogleda kada je Luka u vrtiću uvijek prvo birao nju, a njenu sestru nikada.
Ali zaista nije vjerovala da bi bila spremna da gazi i preko najsvetijeg i najvrednijeg samo da bi ga dobila.

Bila je toliko slijepa da nije vidjela sve to što joj je bilo pred očima.

Bila je isuviše glupa da vjeruje da njena sestra ima srce, i da nije spremna da ide toliko daleko.
Ali sve je upućivalo na nju, a ona je bila i jedina koja joj na ta pitanja može dati odgovor.

A onda je pogledala u majku i rekla.

-"Moraćeš da mi vjeruješ ovoga puta ali taj odgovor ćeš dobiti kad i ja dobijem još neke odgovore.
A sada mi reci gdje je Briana ?"

****

Dante je ležao zavaljen na trosjedu i gledao u plafon.

Pored njega je ležala doktorica u potpunom odsustvu razboritosti i snage.
Iscrpljena i pijana bila je sposobna samo da trepće i pravi društvom svom pijanom prijatelju u divljenju njenom plafonu.

I možda bi najbolji svršetak ove priče bio taj da oni konačno zaspu i odmore srce od bola i dušu od razočarenja da se na vratima nije začulo kucanje.

Kucanje koje je bilo toliko uporno da i protiv sve volje da se prave da su mrtvi i nisu tu, nije bilo uspjeha.
Kada se nakon trećeg kucanja začuo i glas osobe na vratima po reakciji doktorice Dante je znao ko je tu.
Jer ona se u sekundi uspravila u sjedištu sa izrazom budnosti i nervoze na licu, potpuno otrežnjena na sam taj glas.

Znači doktor seronja je tu ! - pomislio je Dante i ljutito ustao da otvori vrata kako bi mu objasnio neke stvari.

Njegova prijateljica nije zaslužila da prolazi kroz sve ovo samo zato što je dotični gospodin bio raspoložen za malo zabave i avanture. I baš zbog toga je bio spreman da ga počasti malo grubljom nagradom za te njegove postupke ako ne bude spreman da se iste sekunde ne izvini i nestane iz njenog života.

Lidija se nije pomjerila ni za milimetar od mjesta gdje je sjedila.

Kao da se borila sa sobom da li još jednom želi da ga vidi, ili da pusti svom prijatelju da ga se otarasi u što kraćem roku.

Dante se sporo dovukao do ulaza.
U glavi mu je bubnjalo, i svaki zvuk kucanja mu je bukvalno odzvanjao u glavi, ali ništa ga nije moglo da pripremi na iznenađenje kada je ugledao osobu sa druge strane vrata.

To lice nikada nije mogao da zaboravi.
Lik muškarca koji je trebao oženiti djevojku koju je volio i kojeg je izgleda i ona voljela, jer što bi se inače vraćala da mu ponovo nanese bol.

Ali Dante nije stigao ni izgovoriti riječi šoka i iznenađenja, pošto ga je doktor preduhitrio u onome što je prvobitno bio njegov plan.
Jer sve što je uspio da čuje prije nego se doktorova šaka našla zakucana u njegovu facu bilo je

" O ne, samo ne opet ti.!!!???

****

Barbara je podigla okovratnik kaputa i još jednom namjestila i izravnala njegove krajeve.
Bila je nervozna, ali i odlučna da ovu priču dovede do kraja, i sazna šta se tu zapravo dešava.

Majka joj je dala adresu na kojoj se nalazila njena sestra koju je na Lukinu molbu obilazila svakog drugog dana kako bi joj pomogla oko svega što je potrebno.

Adresa na kojoj se nalazila je njoj bila itekako poznata, i dok je stajala preko puta kuće koja je trebala biti njen dom srce joj se steglo u grudima.

Ruke su joj se tresle, a noge kao okovane stajale zalepljene za pločnik u nemogućnosti da pređe tih nekoliko metara do ulaznih vrata.

Ta kuća je bila ona koju su ona i Luka odabrali za njihov dom, a sada je u njoj boravila njena sestra.

Majka joj je rekla da je tabla za prodaju ispred kuće stajala dugo vremena ali da su zbog anonimne dojave da je kuća na ilegalnom zemljištu sve obustavljeno zbog ponovne istrage svih kupoprodajnih papira.
I tako da je kuća ostala i dalje Lukino vlasništvo, iako je želio da što prije pobjegne odatle i otarasi se svega što ga je podsjećalo za nju. Ironično sve se završilo suprotno od toga.

Sve vezano za tu priču sada joj je bilo sumnjivo i neobično, a onda je ugledala taksi kako se zaustavlja ispred kuće i kako njena sestra izlazi i ljutito zalupivši vratima kreće ka smjeru ulaza u kuću.

Instinktivno Barbara se povlači u sjenku obližnjeg drveta nastavljajući da posmatra njene postupke.

Gledala je kako otključava vrata i ulazi u kuću, a onda pali svjetlo u dnevnoj sobi a zatim i u kuhinji.
Dok je gledala u smjeru kuće svaka prostorija joj je bila pred očima.
Znala je odlično gdje se šta nalazi i zamišljala je šta je od onoga što je preuredila ostalo i dalje na svom mjestu, a šta je izbačeno i spaljeno u bjesu očaja i mržnje.

Najneobičnije je bilo to da od svih osjećanja koja su je mučila, nije osjećala čežnju za tom kućom, ni povezanost kakvu bi trebala da ima sa objektom koji je trebao biti njen dom.
Osjećala je razočarenje, neku neobičnu nostalgiju, ali ni tada a ni sada nije osjetila tu istinsku povezanost sa kućom kao njenom.

I baš tada dok se dvoumila oko osjećanja koja su je lomila, pažnju joj je privukao auto koji se upravo zaustavio na prilazu kuće.

Iz auta je izašao visoki muškarac i krenuo ka ulaznim vratima.
Hodao je korakom koji je nagovještavao da je tip osobe sa kojom se ne treba šaliti.
Nije se zamarao zvoncem, već je toliko snažno je zalupao na vrata da se Barbari činilo da i sa te udaljenosti odlično čuje kako vrata podrhtavaju na šarkama.

Pitala se ko je taj muškarac koji kasno naveče posjećuje trudnu djevojku samu kod kuće, a kada je njena sestra otvorila vrata i  pružila mu kovertu shvatila je da tu ima neka dublja priča.
Jer kada je krenula da mu zalupi vrata ispred nosa zadržao ih je nogom a onda ovorio kovertu i pregledao njen sadržaj.

Nije mogla da čuje šta mu je Briana rekla ali očito nešto što mu se nije dopalo jer je tako snažno zgrabio za ruku dajući joj do znanja da ne zaboravi sa kim priča i ljutito joj se unio u facu.
I posle svega što su prošle Barbara je poželjela da pretrči ulicu i pomogne sestri, da upravo u tom trenutku muškarac joj nije pustio ruku, a zatim posegnuo da tom istom rukom pomiluje njen stomak, ali se u pravom trenutku Briana izmakla.

I sa te udaljenosti mogla se zakleti da mu se usna razvukla u izraz podsmjeha,  a zatim se spuštajući kovertu u džep okrenuo od vrata i krenuo u pravcu auta.

Briana nije sačekala da vidi njegov odlazak, već je zalupila vratima i prije nego je auto napustilo pločnik ispred kuće, nesvjesno očiju koje su ga pratile pitajući se šta se zapravo tu događa ??

Hvala vam što ste i dalje tu, ne planiram više da nestajem. Ove priče zaslužuju svoj kraj.
Hvala vam što ste i dalje tu.
Obožavam svaki vaš komentar. Divni ste.