Never Be The Same || Croatian - ZAVRSENA

18. Necu odustati

Alison P.O.V.

Jos jedan radni dan. Bolje se osjecam, sve sam rekla jucer i danas planiram otici k njemu. Jedva cekam da ga ponovno zagrlim, poljubim i da smo ponovno zajedno. Posaljem mu poruku da cu danas doci. Odgovorio je sa cekam te. Boze, hvala ti. Sad je sve konacno doslo na svoje. Nista mi nece pokvariti ovo. Nema se sta lose dogoditi.

Spremim se i krenem dolje. Pozurim jer sto prije dodjem i obavim sve, mogu sto prije izaci. Sisla sam dolje i krenula prema autu, a onda me netko snazno privukao prema sebi i stavio mi ruku na usta. Pokusala sam vikati, opirala se, ali nista nisam mogla. Odvukao me u svoj Range rover i zatvorio vrata, a zatim je on usao dok sam pokusavala izaci. Sjeo je na vozacevo mjesto dok sam ja sjedila na suzovackom. Skinuo je kapu i tad nisam mogla vjerovati da je to Dorian.

,,Iznenadjena?"-pogleda me smijeseci se i tad je krenuo voziti. I dalje sam ga gledala iznenadjeno sutjeci.

,,Reci mi da je ovo neka sala."-konacno progovorim.

,,Volio bi kad bi mogao to reci, ali nije. Nisi mi ostavila puno izbora."-kaze ne skrecuci pogled s ceste.

,,Jucer smo o tome pricali, sta se od tad promijenilo?"-povisim ton.

,,Napravio bi ja ovo i jucer, ali nisam jer su Maria i Michael bili tamo."-objasnio je.

,,Ne mozes ovo napraviti."-rekla sam.

,,Kako ne? Vec jesam."-rekao je ravnodusno.

,,Hocu da me odmah pustis!"-pocela sam vikati jer ne zelim ovo. Zelim Johnathana i to je sve sto zelim.

,,Necu te pustit."-i dalje je ravnodusno govorio.

,,Kako si mogao? Bar sam za tebe mislila da nisi pokvaren i odvratan kao svi. Christian je imao pravo!"-na zadnju recenicu je zaustavio auto na pola ceste na kojoj nikog nije bilo, bili smo blizu neke sume.

,,Sta si rekla? Za sta je imao pravo?"-okrenuo se prema meni i govorio ljutitim glasom.

,,Rekao je da nisi ni ti tako divan kao sto se cinis. Za to je imao pravo."-sad sam mu doslovno sasula u facu onako da se osjeca kao govno, ali sumnjam da sam uspjela.

,,A znas zasto? Da si ti odrzala sta si sama obecala, do ovoga ne bi doslo."-i dalje je govorio istim tonom.

,,Sad sam ja kriva? Divno."-okrenula sam se prema cesti namjestajuci se na sjedalu.

,,Pa da. Trebala si me cekati, a ne prvom prilikom naci novog."-nastavljao je istim tonom.

,,Sta to sad treba znaciti? I nije istina da sam prvom prilikom isla naci novog, upoznali smo se prije dva mjeseca, sto je puno manje od onog vremena kad tebe nije bilo. Tebe nije bilo gotovo devet mjeseci i tad sam se sve manje nadala da si ziv uopce i zato sam odlucila prvi put nakon toga uopce izaci van navecer i nemas me pravo prozivati zbog toga jer ti nisi ni nazvao nikad i zato zacepi vise i prestani se ponasati kao da si nevin a nisi!"-vikala sam nazivcirano i suze su izazivale, pokusavale sletjeti niz lice i na kraju se to i dogodilo. Time se Dorian smirio i bilo mu je zao.

,,Oprosti... Ne, nisam znao. Mislio sam..."-na to ga prekinem.

,,Ma sta si mislio? Nisi nista mislio! Jedina stvar na koju trenutno mislis ste ti i tvoj ego. Uopce te nije briga."-kroz suze sam mu govorila.

,,Smiri se, molim te."-sad me htio zagrliti na sto sam se odmaknula.

,,Pa da, sad ti je zao. Samo se makni i to je jedino sto trazim."-ukipljeno sam sjedila govoreci.

Gledao me jos par sekundi, a onda ponovno vozio. Ne vjerujem da i dalje vozi gdje zeli. Mislila sam da ce se srediti i shvatiti sta radi i da ce se okrenuti i vratiti nas u grad, ali nije. I dalje je vozio nekamo. Kroz puteljak okruzen sumama i prirodom. Ovo se ne dogadja. Sad me on oteo. Zasto nisam slusala Christiana?

,,Stigli smo."-kaze te izadje iz auta. Tad dodje do mojih vrata i otvori ih cekajuci da izadjem.

,,Ja ne idem."-kazem gledajuci naprijed.

,,Ako neces milom, onda silom."-uzeo me iz auta i nosio kao neku malu bebu.

,,Pusti me! Ne zelim!"-pokusavala sam ga natjerati da me spusti i uspjela sam.

,,Hodaj."-ponovno je rekao hladnokrvno.

Naravno da sam zgrabila priliku i potrcala prema pravcu odakle smo dosli. Nije dugo trajalo to moje trcanje. Uhvatio me i ponovno nosio. Ovaj put nije reagirao ni na moje vristanje vec me samo odnio unutra. To je bilo neko skladiste, nesto, ne znam. Nije ni bilo tako ruzno. Bilo je malo kao neka kuca malo veca i unutra je bio kauc, krevet, stol i stolice i neka vrata, vjerojatno wc. Svejedno, naravno da mi se nije svidjelo. Ni da je neka vila ne bi mi se svidjelo jer ja ovo nista ne zelim!

,,Zasto ti ovo radis?!"-izderem se kad je zakljucao.

,,Zato sto te volim."-prodje pored mene i sjedne na kauc.

,,Jel se ovako iskazuje ljubav?"-pitam podrugljivo.

,,Nemam drugog izbora."-pogleda me.

,,Preboli me jednostavno. To je drugi izbor!"-ponovno pozivcanim.

,,Ne mogu. Ja zelim tebe i samo tebe. Necu odustati."-tvrdoglavo odvrati.

,,Zivciras me. Jako."-sjednem na krevet. Krevet je bio uza zid dok je kauc bio nasuprot kreveta, tako da smo jedno drugome gledali u oci.

,,Tvoje oci tako ne govore."-kaze uz podsmijeh.

,,Ma sta ti znas? Samo suti."-spustim glavu razmisljajuci kako da pobjegnem.

,,Neces pobjeci."-kaze kao da je procitao moje misli na sto ga brzo pogledam.

,,Znam."-pravim se kao da sam se pomirila s time.

,,Preocita si. Bolje razmisli kako da to popravis."-ponovno mi pocne pametovati.

,,Idem spavat, ne mogu te vise slusat."-legnem i poprilicno brzo utonem u san.

Jedan malo duzi nastavak! Nadam se sa vam se svidja! Sljedeci nastavak uskoro!