Crni leptire / PAUZIRANO

BEZ KONTROLE

Bilo je teško zaspati te noći uz neprestana prevrtanja po krevetu, razmišljanje o samo jednoj osobi zbog koje mi kez ne silazi s usana. Nitko me još nije dirnuo na taj način, duboko u srž svega, neočekivano i prokleto nježno da osjetim trnce svuda po svoje tijelu.

Tako nešto nisam od njega očekivala, šokirao me, ali i obradovao u isto vrijeme.

Poslije onakvih nježnih poljubaca i dodira ne znam je li toliko loše željeti, tražiti, zahtjevati još.

Također nisam očekivala nježnu, romantičnu stranu njega koja bi svaku ženu oborila s nogu.

Još sam neko vrijeme provela u njegovom zagrljaju, a onda se sklonio s mene i pomogao mi da ponovno obučem haljinu te ponudio čajem.

Osjećala sam potrebu da mu se odužim nakon što me psihički uzdrmao i stvorio te neobjašnjive emocije u meni koje dugo nisu ispoljavale na površinu.

Odvezao me kući i kratko pozdravio uz smiješak očekujući naš brzi ponovni susret. Željela sam mu odmah reći da ga želim sutradan vidjeti, ali nisam mogla tako nešto reći na glas nakon što sam se ponijela prema njemu na grozan način, a on mi uzvratio gestom zbog koje sam i dalje u blagom šoku.

Trebala sam osjetiti da nisam sama, pa sam otišla u sobu svog anđela koji je mirno spavao i legla pored nje promatrajući ju neko vrijeme. Nije mi bila namjera probuditi ju, ali nju bi probudio i najmanji šum pošto je imala lagani san.

"Mami?" Prošapće tiho, privuče se na moja prsa i sanjivo protrlja oči.

"Spavaj, ljubavi, mama će biti tu s tobom." Ostavim poljubac na njenom čelu. Tu malenu pametnicu volim više od ičega na ovom svijetu, neizmjerno sam zahvalna Bogu što imam nju. Zbog nje se ne osjećam tako usamljeno na ovom svijetu.

"Mogu te nešto pitati?" Nesigurno pita obuhvativši me rukama oko struka.

"Pitaj ljubavi."

"Zašto ja nemam tate?"

I samo tako me pogodi ravno u srce. Zbog načina na koji tužno i žaljivo izgovori svaku riječ žao mi je što Filipa ima za oca, a ne nekoga tko bi ju volio onako kako ona to i zaslužuje.

"Ne treba nam on, imaš mene." Ne želim joj ga spominjati ili pričati da nas je volio, kad bi to donijelo samo loše uspomene i more nemira u mene.

"Ali sve cujice iz vrtića govore o svojim tatama, a ja nemam što kad ga se jedva sjećam." Potuži se.

"Tata nas je povrijedio i otišle smo od njega."

"Zašto mu se ne vratimo?"

"Ne želim da nas ponovno povrijedi."

Šutke uzdahne, a onda podigne glavu i ostavi svoj sitni poljubac na mojoj bradi.

"Ni ja to ne bih željela." Zaključi, a ja se blago nasmijem i poljubim ju u kosu.
Nikome neću dopustiti da ju povrijedi, a najmanje njemu jer on bi to učinio samo jednim svojim pogledom.

. . . . . .

Dva dana nisam čula ništa od Doriana, to je bilo i razumljivo jer je ovo između nas bilo poslovne prirode, barem sam tako mislila, ali svejedno sam dane provodila misleći na njega.

Samu sebe nisam nikako mogla zaustaviti, neočekivano se pojavio tamo i nikako ga nisam mogla otjerati. Govorila sam samoj sebi da se ne smijem zaljubiti u njega, ne bi bilo u redu, bojala bih se da ne budem povrijeđena, ali svejedno sam zadrhtala pri samoj pomisli na njega.

Jebi ga, Laura!

Pomislila sam hodajući u pravcu njegove zgrade bez ikakvog razloga da se tamo pojavim, nisam imala razloga kojim bih se opravdala.