Crni leptire / PAUZIRANO

TUĐA POSLA

"Što se dogodilo?"

Tina se činila bijesnom, obrazi su joj bili crveni, a usne skupljene dok je sa sebe skidala vunenu vestu i bacila ju na kauč pored mene snažno da sam se cimnula.

"Sve je bilo savršeno, Tomislav je tako drag dečko, zabavljali smo se i smijali, a onda... Pogodi šta! Evo ti Jana i njegovih prijetnji!"

"Molim? Kako je saznao?"

"Ne znam, ali jadnog dečka je prepao tako jako da se pokupio i pobjegao, a on me natjerao da pođem s njime!"

"Čini se da ipak niste gotovi kako si ti govorila." Značajno ju pogledam smiješeći se dok ona koluta očima na moje riječi i sjeda do mene.

"Ma jesmo, samo što on misli da ima nekog prava na mene, ma ima kurac!" Opsuje položivši glavu u moje krilo, vidno pod dojmom i osjetim kako se trese.

"Voliš li ga ti još, Tina?"

"Ne, mislim da ne... Postao mi je navika, to je sve..." Slegne ramenima masirajući sljepoočnice.

"Duša moja... Pokušaj nazvati Tomislava i ispričati mu se, ne želimo da ti propadne šansa za novi početak."

"Čvrsto sam odučila da sam gotova s muškarcima! Možda postanem lezbijka, valjda ću onda dobiti više poštovanja," Prasne u smijeh.

"Žena je ženi najgori neprijatelj, a ti se baš ne slažeš nešto sa ženskom populacijom."

"Možda se iznenadim!" Puhne. "Kako to da si ti danas doma? Ne ideš na “posao”?"

U nekim me trenucima podsjeti na Doriana jer identično reagira kada je riječ o načinu na koji ja zarađujem svoj novac, ali daleko je ona od njega, ni u čemu drugome nisu slični.

To me podsjeti da joj nisam rekla da više ne poslujem s Janom, a trebala bih barem dio reći i o Dorianu iako nije to sad toliko bitno i vrijedno spomena.

"Odustala sam od toga, dala sam ostavku tvom bivšem." Iznenađeno me pogledala maknuvši se iz moga krila, pa rukom prošla po kosi.

"Zašto?"

Nemam namjeru spominjati joj zašto, a ni prisjećati se ičega od večeri prije nekoliko dana.

"Dobila sam zanimljiviju ponudu." Nacerim se vidjevši da joj mrak već zalazi na oči.

"Kakva pak sad ponuda?"

"Trebam s nekim izlaziti na domjenke i praviti mu društvo, a dobit ću veće novce nego tu."

"To mi se još manje sviđa, Laura! Znaš li uopće tko je taj čovjek? Što ako nešto pokuša?"

"Upoznala sam ga i čini se okej, ne brini, brinem se ja za sebe."

Kao i neku večer,zar ne?! Vrišti moja podsvijest dok pokušavam i njoj, a i sebi Doriana predočiti.

"Prvo ga želim upoznati!"

"Ma jesi normalna? Nećeš nikoga upoznati i točka, to je striktno posao i ništa više."

"Zaista misliš da ću samo tako odustati od toga da nešto saznam o njemu?"

"Toplo se nadam da hoćeš."

.  . . . . .

Bilo je divno provesti nekoliko dana sa svojom kćeri za koju sam počela misliti da ju zapostavljam, a nisam smjela. Druge su me stvari više zaokupile i bilo je teško prebacivati se s nje na sve ostalo.

Ona je moj mali anđeo, duša i sve moje... Kako odrasta tako u njoj sve više i više vidim sličnosti koje ima s Filipom, a koje me užasavaju, jer ne želim da ima išta njegovo. Ne mogu tu ništa, ali svim svojim duhom sam se nadala da će naučiti živjeti bez oca i da će znati razlikovati dobro od zla, barem sam težila da ju tome podučim.

U petak navečer me iznenadno nazvao Dorian, nisam ga ni očekivala, a iskreno ni mislila na njega. Nesigurno sam se javila nadajući se da mi neće bezveze dosađivati.

"Stojim ispred tvoje zgrade." Obavijestio me svojim mračnim tonom glasa od kojeg sam se ježila zamišljajući ga ozbiljnog izraza lica, nonšalatno ispruženim nogama dok se naslanja na svoj auto i usput izgleda moćno i opasno, naravno, kada sam pogledala kroz prozor on se tamo i nalazio, ali sa smiješkom na licu. Nije znao na kojem katu živim, pa nije gledao gore, ali ja sam ga dobro vidjela i nije uopće loše izgledao.

"Zašto?"

Pratila sam kako se namješta na svoj auto usput popravljajući svoju jaknu na sebi.

"Imam nešto za tebe, ali neću ići gore zbog tvoje kćeri, mislim da još nije spremna upoznati budućeg člana svoje obitelji..." Normalno da se cerio, željela sam mu skinuti taj prokleti smiješak s lica.

"Ne pretjeruj." Dovoljno je što sam uopće pristala na njegovu suludu ideju, ne da mi je još bahtati s njegovim primislima i “planovima za budućnost”.

"Uopće ne pretjerujem, već sam ti rekao što planiram s tobom, samo što sada idem polako... Ipak si ti dama."

"Uglavnom, što imaš za mene?"

Izbjegavam te njegove teme koje mi samo stvaraju nervozu u tijelu, a i čudne žmarce koje ne mogu nikamo svrstati.

"Siđi dolje..."

"Dobro."

Kriste, u što sam se uvalila?! Moje tijelo na njega reagira na svoj ćudljiv način, tjera me da preispitam što osjećam, a znam da to nije ništa strašno jer moje tijelo reagira na njegovo.

Kada sam sišla, izgledao je još ljepše nego prije, iako to nisam smjela zamijetiti, a pogotovo kada me vidio, onda se ponovno počeo ceriti.

Samoj sebi sam zacrtala da nema više muškaraca za mene i da se sada posvećujem samo kćeri, a to mislim i ostvariti.

"Onda?"

"Ni bok, ni ništa?"

"Ne budi dosadan, žurim..." Prekrižim ruke na prsima. Nikamo mi se ne žuri, imam svo vrijeme ovoga svijeta, ali kao da se bojim predugo ostati nasamo s njime.

Zajedljivo me pogleda, a onda posegne za kutijom koja se nalazila na stražnjem sjedalu i pružio mi ju. "Za tebe, iznenađenje."

"Ne primam nikakve poklone, Doriane." Procijedim uz duboki uzdah, a on se samo nasmije.

"Shvati ovo kao poklon što si pristala."

"Zašto ti to toliko znači?" Ipak uzmem kutiju omotanu ružičastom vrpcom ne prekidajući kontakt očima s njime.

"Sviđaš mi se, volim biti u tvojoj blizini..." Nasmije se bez imalo srama, kaže što mu je na umu i opet me ostavi bez riječi.

"Ne nadaj se ničemu, ozbiljna sam."

"Zašto se onda smiješ?"

"Smijem se jer si budala o kojoj ništa ne znam, a svejedno ti svašta dopuštam."

"Ma daj, nisi mi još ništa dopustila!" Namigne mi.

"Ni ne budem. Sad idi."

Okrenem se na peti, ali zaustavi me njegova ruka na mojoj tako da sam bila primorana okrenuti se nazad prema njemu.

"Jesi sada bolje s obzirom na sve?" Ma, definitivno je čuo moj razgovor s Janom!

"Jesam, hvala na pitanju."

Otrgnem ruku iz njegove, pa se udaljim nekoliko koraka.

"Ne brini, oba idiota su dobila svoju dozu." Ponosno kaže okrećući se.

Zastanem.

"O čemu ti pričaš? Dorian?!"

"Vidimo se sutra, ljepotice."

"Zašto se petljaš u ono što te se ne tiče?!" Zaderem se za njim.

"Sve u vezi tebe me se tiče."

*******

Nije nešto naročito zanimljivo i dugačko, ali  nadam se da će idući nastavak biti bolji...
Želim vam se zahvaliti na silnoj potpori i što čitate moje priče, neizmjerno mi znači.

Volim vas!💕😄❤

Becca