Prva knjiga serijala "CRNA"
U životu uvijek postoje dvije opcije...
Bitno je odabrati pravu makar to značilo poigrati se vatrom i opeći...
Samo što je njen tornado bio preslab naspram eruptirajućeg vulkana na koji je naletjela...
Oops! This image does not follow our content guidelines. To continue publishing, please remove it or upload a different image.
———————
Dorian u meni budi posebne emocije koje je teško objasniti. Bez obzira na njegov temperamentni stav, posesivnost i želju da sve bude po njegovom svejedno nalazim pozitivne stvari koje bih rekla o njemu. On napravi da mi bude toplo oko srca, da se osjećam željeno i nekako potiskujem negativne emocije vezane uz cijelu moju prošlost. Kroz priču sam shvatila da je i on imao burnu prošlost koju također potiskuje i ne voli pričati o tome, ali ne dopušta da ona utječe na naš odnos. Priznala sam mu da sam se zaljubila u njega, možda nisam trebala, ali u zadnje vrijeme se osjećam sretno pored njega i pruža mi sigurnost koju već dugo nisam osjetila.
Gleda me s ona dva svoja velika, duboka oka i smiješka cijelo vrijeme dok pričamo. Privlači me sebi u zagrljaj, obgrljuje me svojim rukama i lagano ljubi u obraz dok i dalje šutimo. Jedina stvar koja me muči je tema moje prošlosti o kojoj on ne zna puno, a trebao bi. Pogledam ga prije no što prekinem tu tišinu, ali kod njega ne vidim ništa, on je za mene enigma, nemoguće ga je pročitati. ,,Zašto šutiš?" Meni iskreno ne smeta tišina, ugodna je, umirujuća, ali barem on uvijek ima nešto za reći i za njega mi je to čudno.
,, Upijam dojmove." Nasmiješi se i stisne me sebi još jače tako da osjetim njegovu toplu kožu na svojoj promrzloj i ne mogu opisati koliko to paše. Koža mu je mekana, svaki njegov dodir u meni stvara tsunamije, a opet sam spokojna. Dorian je igrač, igra tu neku igru sa mnom i iskušava moje granice.
,,Kakve dojmove?" Pravim se glupa, znam da misli na moj izljev emocija, smješkam se, ne znam što mi se dešava.
,,Inače se stalno svađamo, a sad tu sjedimo i grlimo se. Nije ti čudno?" Podigne obrvu dok mu se punašne usne izvijaju samozadovoljni smiješak.
,,Možemo se posvađati, nije problem. Nisam mislila da ću ti odmah dosaditi." Provociram ga usputno laktom dodirujući njegov čvrsti trbuh.
Zakolutao je očima, glavu zagnjurio u moj vrat i zubima mi zagrizao kožu onda kad sam najmanje očekivala. Odmaknula sam se od njega dok se cerio meni u lice. ,,Baš si dosadna." Smije se bacajući se na kauč. Noge prebaci preko mojih i gleda me tim provokatorskim očima. ,,Evo, tak si dosadna da mi se spava."
,,Bas ti se svađa, a?"
,,Ma ne, ali premirna si. To je zatišje pred buru." Ne znam kakav on problem ima. Nije dobro dok se svađamo, nije dobro kad se grlimo. ,,Jesi u pms-u?"
,,Premlatit ću te." Odlučno kažem dok mi osmijeh titra na licu. Spremna sam ga prebit k'o vola, neka samo provocira. Nadigne se pomalo ozbiljna lica, zamišljeno me pogleda, pa progovori:,,Ti? Nemaš pojma!"
Prasne u smijeh, taj provokator provokatorski, najradije bih ga zmlatila da bi sve zvijezde i Mjesec vidio. ,,Igraj se samo, cijeli plav budeš izašao iz ovog stana!"
Podignuo se nazad u sjedeći položaj i čvrsto omotao ruke oko mene da se vrate oni isti trnci od prije. ,,Neću se svađati s tobom, nisi mi dosadna, samo sam sretan jer imam priliku te dirati bez da imaš ispade bijesa." Iskreno je rekao, pa me poljubio u čelo.
Ne mogu biti sretna u potpunosti jer je moja prošlost pospremljena pod tepih, tlači me otkad sam pobjegla ovamo. Nisam računala na osobu poput njega, koja će mi se uvući pod kožu i zbog koje ću biti skoro spremna pričati o Filipu i mom dolasku ovamo.
,,Nisi mi posao, ti si mi više od toga. Sviđaš mi se nenormalno i spreman sam na nove početke s tobom." Više ga ne gledam jer me prisjećanje navelo da osjećam sram. Koja sam ja lažovka! ,,I Ritom."Nadoveže se. Nasmiješim se jer i nju prihvaća, bez obzira na sve, on nju uključuje u svoje planove.
,,Postoje još neke stvari iz prošlosti koje me muče." Ogolim svoju dušu pred njim djelomično, ali i to djelomično boli k'o sam vrag.
Naglo se uozbilji:,,Kakve?"
Udahnem zrak da nadomjestim riječi koje mi trenutno nedostaju.
,,Nisam spremna." Kratko kažem nadajući se da će razumjeti.
,,Laura", ton njegova glasa ne obećava ništa dobro, ali svejedno se nadam da će razumijeti, ,,ako želiš NAS, moraš mi reći."
—Ako želiš "nas"— taj prijeteći ton , kao da će sve nestati ako ne kažem, me izbezumi. —Moraš mi reći— opet ispada da je to moja dužnost. Znam da moram , ali ne sada, nisam spremna.
,,Znači, ako ja tebi ne kažem, mi smo gotovi?" Glas mi se podigne razinu više, više se on ne smije. Možda se osjeća ugroženo. Reći ću mu, ali ne sada, prerano je. Zašto sam započela ako ne mislim dovršiti?
,,Nisam mislio tako..." Glas mu polako nestaje, gleda u stranu. ,,Samo ti želim pomoći."
,,Ne trebam pomoć, samo potporu."
Pogledao me, ali nije ništa rekao. Već se u zraku mogla osjetiti ta oluja koja dolazi, samo što to tada nisam predosjetila.
Nikad ne započinjite nešto što ne možete završiti jer će se stvari same od sebe završiti na krivi način.
,,Laura, ja-"
,,Idi, hoću biti sama..."
Preburno sam reagirala, ali mene ta prošlost izjeda. Moram razmisliti o svemu i naći način da mu se otvorim. Hoću ga u svojoj budućnosti, ali ne mogu ga pustiti u svoj život ako ne čuje prošlost. Mi možemo u sadašnjosti preživljavati, ali to neće izbrisati prošlost ili olakšati budućnost dok se neke stvari ne riješe.
,,Neću."
,,Hoću znati što te muči." Nastavlja.
,,Možda jednom." Kiselo se osmijehnem.
,,Saznat ću na ovaj ili onaj način, znaš?"
,,Ako me dovoljno poštuješ nećeš."
U tom trenu je kimnuo glavom kao da shvaća, ali nije shvatio. Previše je bio impulzivan i previše je njuškao. Pozdravio se sa mnom i otišao, euforija među nama se ugasila. Bar sam mogla znati da on ništa neće prepustiti slučaju i da će svaku moju riječ pomno popratiti i analizirati.
Ostala sam sama u stanu ne znajući što da učinim iduće. Ja sam kriva jer sam započela ono što neću moći završiti.
