Djevojka u bjegu

Prvi dio

" Mariaaaaa, o Bože gdje je ta djevojka?"
Zabrinuta tetka je ušla u kuću , odlučila je još jedan put provjerit da li je Maria u sobi prije nego sve u kući digne na noge u potragu za njom...
Marko, Anna,Hanna, Aisha i Tarik svi su bili tetkina djeca nije ih rodila ali je brinula i davala im toliko ljubavi da niko nije moga reći da nisu njeni.. Maria je došla kod nje prije dvi godine , imala je 17 i po godina kad je došla uplakana i prije nego se bacila tetki u zagrljaj kroz jecaje je govorila:" molim te tetka ne šalji me nazad kod njih, dopusti mi da budem kod tebe samo dok ne napunim 18 , molim te..." Tetka je grlila i milovala po kosi, tiho je šaputa:" Ne sikiraj se tetkina ljepotice , ne dam ja tebe, smiri se, nemoj plakat nećeš ti nigdje od mene.."                                                                      Pozvala je svu djecu , nadala se da je neko vidio Mariu , nije mogla da povjeruje da je djevojka pobjegla , ovdje nije imala razlog za bjeg. Bilo je uzalud , samo je Tarik rekao da je vidjeo na balkonu kako nešto piše ili je čitala nije bio siguran . Ostali su govorili kako je niko nije vidjeo od sinoć , ali je Anna rekla da je rano jutros stojala pored otvorenog prozora čudna , zatvorenih očiju i duboko je udisala kao da je željela da udahne sav miris ruža ... Drugi su se podsmijavali i gurkali , a i tetka je teško uspjela da se suzdrži da ne prsne u smjeh, izašla je kad je Ben došao i dobacio :" Anna nema ruža u februaru mjesecu.." .... Dok su ostala djeca nastavila da zezaju Annu , Marko je prišao na korak Benu i strogo pazeći da niko ne čuje upitao:" nadam se da ti nemaš nikakve veze sa Marinim bjegom?!" Ben se iznenadjeno trgnu što mu je pomoglo da Marko povjeruje da on stvarno nije imao ništa s njom... -Ben:" Šta pričaš ti ? Gdje je djevojka ? Da li si siguran da je pobjegla i zašto?" -Marko:" Od sinoć je niko nije vidjeo, Tarik kaže da je vidjeo na balkonu , a Anna je govorila da je jutros udisala zrak na prozoru..To je sve što znamo.." - Ben:" A to je mala Anna pokušala dočarat Marinim rječima , zato je rekla onako za ruže.."
Marija je sjedila na autobuskoj stanici, čvrsto je stiskala novac i karticu u džepu, to je sve što je imala , čula je tetku kako je zove i znala je da će je već početi tražiti, morala je što prije da ode daleko... Malo se smirila kad se smestila u autobus, brzo je i zaspala, probudila se kad se autobus zaustavio, osjetila je glad i morala je na wc.. Pogledala je na sat i shvatila je da je kasno iza pola noći , što je značilo da je daleko od kuće , odlučila je prenoćiti u ovom simpatičnom gradiću dok odluči kud dalje...Sobu nije mogla iznajmit bez kreditne kartice a nije joj padalo na pamet da daje informacije bankovne kartice koju joj je otac dao prije 4 godine... Odlučila je potražit neko sigurno mjesto gdje će jutro dočekat , bila je odmorna tako da će moći dobro razmisliti kud dalje...Okrenula se oko sebe i ugledala je maleni restorančić , bilo je nekoliko stolova od kojih su samo tri bila zauzeta, za jednim je sjedio mladji par , mislila je da djevojci kaže da i ona bježi dok je vrijeme jer je uhvatila par puta pogled i smješak momka prema njoj dok je ulazila, za drugim stolom je sjedila starija žena i djete , i skroz u ćošku vojnik zamišljen u svom svijetu... Sjela je za sto udaljen od svih a najvažije joj bilo da sjedne momku iz ledja.. Gledala je u kartu dok nije došao stariji godpodin da uzme porudžbinu, uzela je supu i kiflice s parmežanom sve drugo nije bilo sigurno da jedu trudnice, još manje na ovakom mjestu..
Ostala je još da sjedi ,naručila je čaj , dobro će joj doći da se ugrije ,platila je i izašla jer je vidjela da polako zora sviće , ... Odlučila je pogledat okolinu htjela je da bude sigurna da vrijedi ostati ovdje ili da nastavi put dalje... Misli joj okupira njen posljednji bjeg prije dvi godine, nadala se je da će to biti posljednji bjeg, jer je u perijodu od dvi godine nakon očeve smrti često bježala , svaki put kad bi se posvadjala s majkom pobjega bi a ona bi je vraćala kući uz obećanje da će sve biti bolje nalazila je izgovore sve do zadnji put.. Tad se pojavila sa čovjekom 15 godina mladjim od nje , njoj 50 a njemu 35 , Maria je znala da tu ima neki intrest jer to je njena majka ista žena koja je sa svoje 33 godine se udala za starca od 64 godine , nekad je sumnjala da joj on i nije otac jer je na slikama s vjenčanja vidno bilo da je mati u dubokoj trudnoći.. Možda bi i povjrovala za ovog mladjeg muža kad joj majka govorila kako je cjeli život provela željna ljubavi, ali je čovjek došao sa dva sina jednom je bilo 10 a drugom 19 godina , mladjeg je brzo zavoljela ali starijeg nije podnosila, upadao bi joj u sobu, koristio bi svaku priliku da je štipka i pipka, kad se pobunila majci ona je još optužila nju da je bezobrazna da tako nešto može da pomisli da su oni sad brat i sestra... Ujutro je otvorila kutiju od oca koju joj je ostavio pred smrt, rekao je da dobro čuva sve što je u njoj, jer posle njega sve što bude imala je ta kutija. Bila je bankovna kartica na njeno ime, puno novca , nakit, ključevi i adresa bez imena... Sad se prisjetila da će morati nazad do bližnjeg grada jer je većinu novca , nakit i papirić s adresom sve ostavila u sigurnonosnu kutiju u banci kad je napunila 18 godina, samo je karticu ostavila jer niko nije posumljao da joj je otac ostavio... Krenula je nazad na autobusku stanicu da ne bi kasnila jer ako bude krenula u naredna dva sata stići će prije nego se banka zatvori...