kao knjiga otkrivena
sa mojim rukama na njoj,
uzdasima mi priča priču
koju unutar ispisujem
dok je prstima milujem upravljajući svojom kontrolom da je ne razbucam
prije nego je odložim.
jer nijansira me
svakim monologom koji sadrži.
i svaki otkucaj njen udara
ali ne lomi,
jer kao tompus među usnama
sagorijevam lagano
dok je činim ranjivom.
Svojom.
Našom.
