"Ti si ljubav." govorio bi, rentirajući mi krila da mogu osjetiti malo vazduha prije asfalta,
prodavajući mi tu riječ kao
frigidna žena uzdahe.
Dijalog njegov, bi me jezikom topio, kao poslasticu, kao djevojčicu note bajke, prožete mekim, ženskim mozgom koji propada kroz muške oblake.
Ušetavao bi u mene, polako,
dok bi u ljubavi sa njim padala
i na kraju ostajala na koljenima,
a on bi i dalje pričao
o mojim krilima, dok sam ja postajala žena okrznutog srca
a urednih noktiju,
raščupane duše i
zaglađene kose.
Napukla krinka,
koja je morala pući da bi luk pustio strijelu
i uši zaćutale a oči vidjele, da nije bitno
šta se priča, već ko priča
- kako sam progledala
