zbog tebe, poželim da sam
vješt i
da ti znam dotaknuti obrise
poželim prilijepiti dvije -tri rečenice koje bi se čvrsto držale kao i oni za tebe kada
bi im čitala sa žarom
kao i kada smo ih oblikovali u naše
sa onom iskrom i vatrometrima tečnosti što svijetle poput neona
i kad se najmračnija noć
nad nama nadvije
želim ti podariti neki stih svojim prstima ispisan,
jer papir pamti koliko i koža.
zbog tebe
želim
i da drugi vide mene ogoljenog dok te tijelom pokrivam.
jer znam da bi pronašli put
mojih tragova pod tvojom suknjom.
a to ne dam,
i dalje stojim okovan
riječima koje si mi
mjeseca
jula rekla :
"Neka drugi otvaraju vrata i prozore,
ti svoju kapiju ne daj!"
tako si me učila da te volim.
da ti se približim i dušom stegnem
ne dam ni danas tu
kapiju koja stoji
ispred zamka srca mog.
i kad se bolje sudarim sa sobom
u ovoj sobi sa mjesecom koji mi pero osvjetljava
znam da ćeš sve moje nesavšene pokušaje riječi cijeniti.
da ćeš me osjećati u svakoj prašini koja se sakupi u dnu
I ti, kao i ja...
Dišeš za ono što će disati posle nas.
