Hodala je za njim dugačkim hodnikom i već je vodila rat u svojoj glavi... Izraz na licu mu je bio više nego strašan kad je pokušala da izbjegne osmljivanje s njim pod izgovorom da sad nema vremena i da se odmah mora vratiti u firmu...Kroz zube je procijedio:" Ustanju sam da jednim pozivom ostaneš bez posla !!! Zato ti savjetujem da uz osmjeh podješ sa mnom!!!"
Dok su prolazili pored starije žene koja je sjedila za stolom ispred vrata koja je upravo otvorio po naredbi je shvatila da upravo ulazi u njegov ured i da je ova uplašena žena je njegova sekretarica... Ali sad nije imala vremena da je žali jer je i sama bila uplašena od Mertovih rječi:" Ne želim da me bilo ko uznemirava !!!! "
Zatvorio je vrata i pogledao Leylu ravno u oči , jednu ruku je imao spuštenu na kuku a drugom je trljao bradu, mora da je ugledao da se mnogo uplašila pa je prošao i sjeo za veliki sto i njoj pokazao sa rukom na dvi stolice ispred stola uz rječi :" Sjedi jer vjerujem da će ti trebat vremena da mi objasniš zašto ja kao tvoj muž ovako saznajem da radiš ??? "
Spustila je svoju torbu i papire i sjela na stolicu sa njegove lijeve strane , prebacila je kosu na jedno rame jer joj malo smetala nikad do sad nije imala ovako slobodno puštenu, i sa osmjehom i podizanjem obrva se obratila Mertu...
-Leyla:" Moj muž??? Ti sebe nazivaš mojim mužem?!? Samo me zanima s kojim pravom?!? Da li sebi uzimaš za pravo samo zato što nosim tvoje prezime??? Mert ja nisam zaboravila tvoje rječi koje si mi zadje rekao, ono veče na vjenčanju... Evo ponoviću ti ih da se prisjetiš mada ih nije teško bilo zaboravit jer posle toga se nismo ni vidjali a još manje razgovarali...Jasan si bio kad si rekao:"Ovim vjenčanjem nisi MOJA i nemoj se nadati da ću biti tvoj muž !!! Od ovog momenta si "sama u braku " nije me briga šta radiš i s kim si toliko dugo dok nosiš moje prezime i sve to držiš tajno!!! Slobodno pridji Martinu i nastavite gdje ste stali, nije me briga!!! Samo jedno mi je važno da vodiš računa da na moje prezime ne kačiš skandal ili kopilad!!!!" Mojim zaposlenjem sam ti smo uspjeh prikačila na prezime... I nisam imala namjeru da ovako saznaš ali mi nisi pružio šansu da ti kažem ranije..."
Ćutao je ... Iznenadila ga je svojim odgovorom... Očekivao je da će plakati i pokušavati da mu objasni i da ga moli, kao što žene inače rade , ali ne ona bila je drugačija i to mu je ovog momenta mnogo smetalo...Gledao ju je i zbog svega je bio malo i zbunjen...
Tišinu je prekinuo njen telefon koji je zazvonio, pogledala je i ugledala da je zove šef , odgovorila je i uplašeno nakon par sekundi je izgovorila:" uredu je , odmah silazim, upravo sam završila sa razgovorom..."
Nije pogledala Merta samo je skupila svoje stvari i bez riječi je izašla ... Ženi ispred je poklonila osmjeh podrške kad je vidjela da je zbunjeno rekla:" Dovidjenja Gospodjo Polat."
Stajao je ispred prozora sa čašom u ruci i gledao crno auto ispred zgrade , čekao je da ugleda Leylu kako odlazi... Zbog izgovorenih rječi koje je ponovo čuo iz njenih usta su ga gušile, sad je tek razumio koliko su teške , a ona ih je čula iz njegovih usta na dan vjenčanja i ništa mu nije rekla samo je još pokrila lice rukama da drugi nevide oči pune suza i bol na licu... Ostao je da gleda , stajala je ispred otvorenih vrata auta i kao da je znala da je tu pored prozora i da je posmatra, prije nego je ušla u auto pogledala je u pravcu prozora... Napravio je korak nazad , nije mogao da gleda razočarano lice najljepše žene koju je gurnuo od sebe u posljednjem trenutku....
Osjećala se neugodno jer joj je šef sjedio na sjedištu pored nje , nije bila sigurna ali kao da ju je posmatrao tokom vožnje dok je razgovarao sa nekim na telefon... Pred firmom je krenula da izadje a on ju je zaustavio kad je spustio ruku na njenu nogu i dok je prekidao razgovor na telefonu joj je očima davao znak da pričeka ... Povukao je ruku i izvinuo se , rekao je da pripremi izvještaje i sve što je naveo u emailu, da ako je moguće sve bude spremno do večeras jer imaju let za Njemačku u kasnim večernjim satima, ... Dodao je da se spremi za tri dana jer će toliko i ostati...
Gledala je listu firmi , imala je neki čudan osjećaj ... Jedna od firmi je bila njena stara firma i znala je da neće moći izbjeći susret s Martinom ... Osjetila je i tugu jer je imala šansu da vidi očevu familiju ali nije imala dovoljno snage da izdrži susret , ne nakon svega ... Nije još zaboravila da su je udali i da su oni bili ti što su joj život uništili do kraja onog trenutka kad je najviše trebala nekog od njih jer joj se u jednom trenu život promjenio i kad je ostala sama kao list na grani....Oni joj nisu pružili utjehu već su pokrenuli vjetar koji ju je odnio daleko , ... Možda bi im oprostila da su je bar jednom nazvali za svo ovo vrijeme i pitali za nju, nego ni to prepustili su je samoj sebi i više ih nije zanimalo kako je....
Hodao je po sobi i više nego ljut, od Esme je saznao da je Leyla dok ju je crni auto čekao ispred kuće brzo spakovala manji kofer i još brže je otišla ... Neko ga je pozvao i dobio je informacije, Leyla je prije manje od sat vremena imala let za Frankfurt ... Nije ni pomislio na to da je odputovala poslovno , dok je očajan ležao na krevetu samo mu je prolazilo kroz glavu da ga je napustila i otišla nazad kod svoih....
Martin nije propustio šansu, dok je skupljala papire nakon završenog satstanka prišao joj je i držeći je za ruku duže nego je bilo potrebno za rukovanje je vodeć računa da drugi ne bi čuli dobacio:" Iskreno sam iznenadjen da ti je Mert dopustio da radiš za druge dok njegova firma ima ozbiljnih problema.... Ali i nisam toliko iznenadjem kad vidim da si ovdje bez njega nakon što sam mu priznao svoje osjećaje koje imam prema njegovoj ženi i on je zbog mog priznanja raskinuo ne samo poslovne veze već i prijateljstvo koje smo gradili godinama!!!"
Izvukla je ruku i bez riječi napustila prostoriju, ispred zgrade je sačekala šefa i na njegovo pitanje zašto je samo nestala je odgovorila:"Ovo je bilo moje radno mjesto i ovdje sam naučila sve ove moje sposobnosti poslovanja, ...sami znate da sam ovdje živjela od svog rodjenja do unazad par mjeseci, dolazak ovamo je otvorio staru ranu i sjećanja na sretne dane ali i na dane tuge kad se tragično sve završilo... Izvinjavam se ali mi je bilo potrebno malo zraka jednostavno me je gušilo unutra pa sam pomislila da je bolje ako se udaljim dok niko nije primjetio.."
Kimnuo je u znak da je razumije i ponudio joj slobodno ako želi da posjeti familiju za slobodno vrijeme , i da može da prespava kod njih samo da bude tačno na vrijeme ispred firme s kojom imaju zakazan sastanak za sutra...
Nije mogla da prizna da sad nikog od familije nije ustanju da vidi i da im nije oprostila udaju za Merta , samo je predala ključ od sobe hotela dok je stajala s njim na recepciji i odjavljovala se.., uzela je potrebne papire koje joj je pružio i teških koraka vukući kofer za sobom se uputila dobro pozntom ulicom....
