Gledala je s prozora kako stric Martinu pokušava da objasni sve... Izvinuo mu se više puta što Leyla nije dala otkaz ranije, i zamolio da im sad dozvoli da nastave da selidbom jer dovečeras moraju da isprazne stan... Podigao je pogled i ugledao je , nije pokazivala emocije samo je hladno gledala , nije se ni pomjerila kad je vidjela da je gleda ... Zahvalio se stricu i izvinuo na smetnji, sjeo je u auto i dok je izlazio s parkinga nazvao je Leylu, povišenog tona da bi shvatila da je ozbiljan je kratko rekao:" u 17:00 te očekujem u svom uredu... Savjetujem ti da ni nepomišljaš da ne dodješ jer ne znaš šta sam ustanju da uradim!!!!"
Gledala je u telefon sva u čudu, nije ni sanjala da pored svega će još i Martina imati na glavi... Pomogla je snijeti stvari i ugledala Adnana , on joj je bio jedina nada da joj pomogne...
Prvo je ćutao dok mu je ona ukratko opisala situaciju u kojoj se našla , ali kad je počeo da priča nije mogla da vjeruje da je to onaj isti Adnan u kojeg je bila zaljubljena....
-Adnan:" Šef ti prijeti.? Ako sa njim nisi imala ništa kao što tvrdiš zašto onda strahuješ ako dodje?!? "
-Leyla:" Zaboravi!!! Od tebe ovo nisam očekivala !!! Gdje je nestao Adnan moj prijatelj?!? Zar stvarno misliš tako? Ti si bio jedan koji me je vozio kad otac i brat nisu i poznaješ me bolje od svih ... Iskreno iznenadio si me!!!!"
Dok je iznosila stvari niko nije obraćao pažnju da li je ustanu ili napolju, važno je bilo da do 19:00 sati isprazne stan i predaju ključeve gazdi, iskoristila je priliku i na druga vrata od zgrade je izašla i žurnim koracima krenula prema firmi... Stalno je gledala u ekran telefona na kojem je sat pokazivao 16:53 , žurila je jer nije bila sigurna koliko još joj je potrebno vremena dok dodje u firmu...
Prije nego je zakucala na vrata njegovog ureda bacila je pogled na sat pokazivao je 17:06 , udahnula je duboko i pokucala... Osjećala se lakše kad je čula Martinov glas kad je rekao "slobodno"...
Nesigurnim koracima je ušla i zrvorila vrata za sobom, stiskala je telefon jer nije imala snage da ga pogleda ...
Kad je napokon skupila snage jer nije ništa govorio podigla je pogled i ugledala Martina , bio je okrenut ledjima gledao je kroz prozor... Jednu ruku je imao u džepu a u drugoj je držao čašu koju je skoro ispio... Okrenuo se i prošao rukom kroz kosu koja je bila raščupana na sve strane , oči su mu bile krvave , nije bila sigurna da li od plača ili je već bio pian...
Spustio je čašu i podigao obe ruke , protrljao je lice i uhvatio glavu sa strane ... Tužnim tonom je konačno progovorio...
-Martin:" Pokušavam već satima da nadjem odgovor... I znaš šta sam našao?!?"NIŠTA" Znam izmedju nas nije ništa bilo !!! Zašto me je onda toliko zaboljelo ovdje????"
Rukom je pokazivao na lijevi grudni koš...
-Leyla:" Molim te neradi ovo... Zašto radiš to od sebe bez razloga ?!? Izvinjavam se ako sam nesvjesno ti dala povoda da pomisliš da izmedju nas može nešto da bude... Za mene si ti od prvog dana bio samo moj šef... "
-Martin:" Koga lažeš Leyla??? Dobro znaš da smo se u Irskoj morali udaljit jedno od drugog!! I molim te nemoj opet da pokušavaš da ubjediš samu sebe kako je to bilo samo zbog mene... Kad dobro i sama znaš da osjećaš isto što i ja !!! "
Ćutala je ... Nije mogla da mu laže više, osjećaji se nikad nisu mogli sakriti to je sad bolje znala...
Prišao joj je i stajao na korak od nje, idalje je ćutala i gledala u oči pune bola i tuge, zatvorila je oči i uzvratila mu poljubce, osjetila je kao da gubi razum... Ovo su bili njeni prvi poljubci...Opustila je se i prepustila da je vodi u njoj do sad nepoznat svjet strasti... Kao da su bili stvoreni jedno za drugo i kao da su joj ruke slušale njegovo naredjenje ni sama nije znala od kud ovoliko znanje i sloboda ... Osjetila je njegove ruke kako joj odkopčava kajš na hlačama i kao da je u tom momentu povratila razum, još uvjek boreći se sa ubrzanom disanjem ga je uhvatila za ruke i zaustavila... Odvojila se od njega i tiho izgovorila"oprosti ali ja ovo nemogu !!!"
-Martin:" Nemožeš? Zašto? Zato što si djevica ? Ili što se već smatraš ženom tog čovjeka ? Ili što nisam ono što si očekivala? Zar s tobom mora sve da bude komplicirano??? Prepusti se osjećajima Leyla!!! "
Slušala ga je samo iz razloga što je pokušavala da se malo dovede u red jer je bilo sramota da izadje onakva iz njegovog ureda , kad je prišla vratima prije nego je izašla ,okrenula se i preko ramena uz osmjeh mu dobacila:"Gospodine Fischer neke stvari u životu nisu jednostavne i zahtjevaju više truda ... Moj savjet vam je da se prepustite životu prije nego vas osjećaji bace na dno... Hvala na svemu i dovodjenja!!!"
Ostao je i gledao još neko vrijeme u vrata iza kojih je nestala... Bio je siguran da je pian jer ovakvo ponašanje i jedinu priliku da je ima je uproastio svojim jezikom..."
U zgradu je ušla na zadnja vrata kao što je bila i otišla i tiho na prstima sišla u podrum, odključala je ostavu i uzela prvu kutiju sa police , iznijela je napolje i kad su svi nasrnuli na nju boreći se da ne prsne u smjeh sigurno izgovorila:" rekla sam da idem provjerit podrum... nisam sve mogla da spakujem jer nije bilo dovoljno kutija, složila sam sve fino i ako možete da pomognete mnogo je teško..."
Izbjegla je pogled Adnana jer je držao ruke na kukovima i imao pogled " ne mogu da vjerujem"
Ležala je u sobi kod nane i pokušavala da zaspe, prepustila je sve drugima, odlučila je da ćuti i da se uda ... Ovog trena je nije zanimalo ni ko je , ni da li je star, mlad, ružan, lijep.... Danas je se razočarala u dvojicu za koje je mislila da je vole i da bi sve učinili za nju...
Osjetila je kako lagano tone u san, nije znala da su pripreme za zaruke već bile prikraju i da će nakon zaruka u hotelu gdje su odsjeli njen budući muž i njegova familija to isto veče obaviti vjersko vjenčanje .... I da joj je ovo zadnja noć koju će prespavati u kući dede ...
******************************************
U Hotelu:
******************************************
-Mert:" Mama daj učini nešto ,još imamo vremena ... Zamisli kako će nas gledati kad se vratimo kući.. Ti nećeš moći nigdje jer ćeš morati objašnjavat od kud sam se oženio drugom... A ja neću moći nigdje prvo zbog sramote a tek zbog Melek nju ne smijem ni da spominjem.. A još ko zna koje i kako izgleda jadnica koju će nam djed na silu da uvali...?!?"
Majka je sjedila smireno i slušala sina, nije mogla da prizna da ga je i ona izdala zajedno sa dedom... Pristala je da oženi sina samo zbog nasljedstva... Ovo je bio jedini način da dobiju svo bogastvo jer od kako je ostala bez muža dedo je bio jedini koji je stao uz nju jer su svi njeni odavno odustali jer se udala bez njihovog odobrenja, ponekad je razmišljala da je rano ostala bez muža upravo zbog toga, da joj je to bila kazna što je okrenula ledja svima i izabrala ljubav a ne familiju... Sad je došlo vrijeme da gleda sina kako zbog nje mora da izabere familiju a ne ljubav... Otresla je glavom kao da je željela ubjedit samu sebe da Melek Merta nikad nije ni voljela da je želila samo njehovo bogastvo i mjesto u društvu, jer je ugled izgubila kad ju je zaručnik ostavio na dan vjenčanja.....
Prišla je sinu i poljubila ga u čelo, uzela je njegovo lice u ruke i kao da je izgovarala svaku rječ napisanu srcem i dušom samo onako kako majka može rekla:" Život ima nekad put sačinjen od ljubavi i sreće negdje gdje mi nismo spremni da kročimo... Put do najljepše plaže je kroz stijene i kamenje nekad i neprohodan , ali zato što čovjek odustane odmah bez da pokuša nikad ne ugleda vodu s najljepše plaže ... Tako je sine i ovo tvoje vjenčanje... Sad možda misliš da je Melek jedina žena za tebe samo zato što nisi morao da koračaš i bez mnogo truda si dobio ono što si želio... Ali nikad nisi zastao i upitao se da li je to tvoja sreća .... Nazovi Emira i bolje ćeš razumjeti šta sam ti želila reći..."
