Peti dio

2.5K 133 5
                                    

Od razgovora sa Emirom Mert je samo ćutao, sjedio je zamišljen spreman da krenu kod Leylinih da je prose... Za njega je sve ovo bio bespotreban cirkus i nije mu se svidjalo zašto još uvjek njeguju običaje....

Leyla je bez prigovora obukla haljinu koju su joj pripremili za zaruke, bila je previše svečana za njen ukus i nije se osjećala komotno , ali je ćutala, najmanji problem joj je bila haljina....

Sjedila je u sobi i čekala da je pozovu, odlutala je s mislima , nikad nije ni pomislila da će se udati za totalnog stranca i odseliti za Tursku... Upitno je pogledala strinu kad je osjetila njenu ruku na ramenu, a ona ju je malo htjela ohrabrit pa je rekla:"Nemaš razloga da tuguješ... Meni izgledaju normalni... Majka mu je nasmijana a i dedo izgledao zadovoljan, jedino mi je zet zabrigu ćuti kao i ti i zamišljen je..."
I dalje je ćutala , htjela je reći da ništa neće promjeniti i da će se udati svidjalo se njoj ili ne , ali je i to prećutala... Samo se malo nasmješila strini koja se trudila da je ohrabri i olakša ... Nana je ušla u sobu da joj ponovi šta mora da uradi sad kad udje i gdje treba da sjedne , zagrlila je nanu i skoro da je zaplakala, sad je tek postala svjesna svega , odmah nakon zaruka s njima će otići u hotel i više se neće vraćati.... Ovo je posljednje  što  će provesti u okrugu svoje familije...

Ušla je u primaću sobu, poljubila ruku Mertovom dedi pa majci i sjela do svog dede.. Merta nije ni pogledala, gledala je u svoje ruke koje je držala u krilu...
On je bio radoznao i odmjerio je više puta od kako je ušla u sobu... Nije imao primjedbe ali nije ni bila djevojka na koje je on navikao, uporedjivao ju je s Melek, shvatio je tek sad da on nije ni znao kako Melek izgleda bez šminke ... Uvjek je vodila računa o izgledu šminka i garderoba su joj bili na prvom redu, bila je kao model iz časopisa za modu....

Stajali su jedno ispred drugog i čekali da im donesu prstenje, iznenadila se kad joj je stavio dijamantski prsten pa burmu, i ona je kao programirana stavila njemu burmu i krenula da se udalji, ali je promjenila boju u licu kad ju je poljubio u čelo i okrenuo se i vještački se osmjehnuo njenom dedi koji je prvi mu prišao da čestita i blagosiva ...
Morala je da prizna da je bio dječko bez mane, tamna kosa i brada su bile kao okvir predivnih plavih očiju, bio je za glavu višlji od nje, košulja svjetlo plave boje mu je savršeno stojala uz malo tamniji ten...

Do hotela su se vozili posebnim autima , ćutala je i slušala šta je sledeće , jedna suza joj se iskrala iz oka kad je nana rekla da će joj stric svezati crvenu traku oko struka ... Poznavala je nešto od običaja i prisjetila se da inače brat ili ako nema brata tad otac veže crvenu  traku kao znak da je djevojka čedna i da netaknuta ulazi u brak...
Mirno je sjedila i prepustila se da je oblače i šminkaju, čula je rodice kako se bune što nisu malo pričekali da naprave djevojačko veče jer su to odavno željele a sad ko zna kad će se sledeća udavat i možda će se načekati...

Sjedili su jedno pored drugog i slušali o pravilima braka, nakon molitve upućene za njih dvoje su bili vjerki vjenčani... Opet ju je poljubio u čelo ali ovaj put je usne zadržao duže i zbog toga kroz nju je prošla jeza, ...
Zahvaljivali su se svima koji su im prilazili i čestitali, nju su darivali zlatom i novcem , i nakon dužeg vremena stojanja nije osjećala noge, bila je zahvalna kad su sjeli za sto... A još je više bila zahvalna da zbog smrtnog slučaja nisu imali muziku i nije morala da pleše s njim... Ali bez obzira gosti su se fino zabavili, svi su medjusobno vodili razgovor, samo su njih dvoje bez riječi sjedili jedno pored drugog...
Osjetila je srce u grlu kad joj je prišla strina i šapnula da je vrijeme da podje u sobu... Nesigurnim koracima je pratila Mertovu mamu, ušla je za njom u sobu i zastala, srce joj je lupalo toliko glasno da nije jasno mogla da čuje šta joj govorila sad već svekrva... Mislila je da će se sručit ovdje ispred nje kad joj je rekla da ostane u vjenčanici i da spusti veo preko lica, kad je shvatila iz Leylinog pogleda da joj nije bilo jasno rekla je da joj Mert mora da da poklon i tek tad joj može skinuti veo s lica ... Drhtavim rukama je tražila po vrhu glave ali joj je olakšala njegova mama i dok joj je jednom rukom spuštala veo drugom je uhvatila za crveni pojas i upitala:" Da li je ovo samo zbog običaja ili si stvarno čedna??"
Leyla joj nije ništa odgovorila a nije ni mogla jer je začula Merta kako odgovara majci:"To nije majko tvoja briga..."
Osmjehnula se i dok je izlazila iz sobe u prolazu pored sina je spustila ruku na njegova prsa lagano ga potapšala i rekla:" Bravo za mog sina !!! Laku noć djeco..."
Leyla je boreći se za zrak skoro nečujno poželila laku noć i držeći se za stolicu iste sekunde kad su se vrata zatvorila sjela je na stolicu i pokušavala da zaustavi suze...

Mert je sjeo na kraj kauča i ćitao, kad je čuo da joj se disanje malo umirilo tišinu je prekinuo rječima:" Ako želiš se presvući ovdje izaći ću u kupatilo, nemaš razloga da se plašiš jer nemam namjeru da te taknem... Shvatio sam da i ti nisi za ovaj brak kao ni ja ... Pred svima ćemo se ponašati kao muž i žena dok ne predjemo da živimo sami, kako sam shvatio živićemo jedno vrijeme kod majke i dede a posle ćemo se preselit ... Za to vrijeme ćemo smislit kako da ih ubjedimo da pristanu da se razvedemo, ...nakon razvoda ćeš biti slobodna da se vratiš za Njemačku ili gdje ti je volja.."
Ništa nije rekla samo je prišla koferu i uzela neke stvari, skupila je vjenčanicu u ruke i otišla u kupatilo... Uzela je sebi vremena, dok se prvo oslobodila vela pa vjenčanice , zapitala se kad su tačno sve ovo isplanirali kad je i vjenčanica bila spremna ... Obukla je pidžamu koju su joj spakovali, skinula je šminku i pokupila kosu, skoro nečujno je otvorila vrata , laganim koracima je prilazila krevetu i kao zaledjena zastala kad ga je ugledala bez majce kako naslonjen na jastuk u sjedećem položaju nešto tipka po telefonu... Osmjehnuo se kad je ugledao kako je buknula u obrazima i rekao:"ja uvjek spavam ovako i tokom zime... A pošto ćemo živjeti skupa jedno vrijeme trebala bi da se navikneš da ćeš me vidjeti često ovako... "
Ništa nije rekla samo je prišla stolu i uzela svoj telefon, ostala je stojeći i pregledala poruke, bilo je čestitki i slika sa vjenčanja , zastala je na slici gdje su bili sami njih dvoje, pomislila je kako su izgledali kao svršen par ... Kao da se uplašila šta je pomislila , ugasila je telefon i spustila na isto mjesto... Začula je kako joj govori da ugasi svjetlo kad krene spavat jer je umoran....

Stajala je još dugo u tami sobe i zatvarala oči , tako je pokušavala da zaustavi suze koje su se kao rjeka slivale niz obraze .... Kad je bila sigurna da je zaspao prišla je krevetu i smotala se kao mačka na samom kraju kreveta i konačno je utonula u dubok san...

Sama u braku Tempat cerita menjadi hidup. Temukan sekarang