Svoje stvari je imala spakovane, sjedila je u hotelskoj sobi jer je Martin sam odputovao u Derry , nije se bunila i njoj je prijala daljina... Plašila se čak i da pomisli šta sve može da se desi ako bude u njegovoj blizini... Nije bila ravnodušna prema njemu isto kao i on prema njoj, ali nije bio problem samo ovo putovanje već i njegova blizina kad se vrate ... Iskoristila je priliku i pogledala nekoliko oglasa , medju njima je bio i oglas za ono što ona traži, pa je odlučila da kad se Martin vrati da ga zamoli da je prebaci na to mjesto a neka nadje nekoga da je zamijeni....
Primjetila je da ga nešto muči pa je pitanje ostavila za drugu priliku, pomislila je da je možda od umora takav ... Na aerodromu su sjedili malo udaljeni, on je prelistavao novosti a ona je sjedila zamišljena ,... Mislima je bila daleko , ljutila se pomalo na sebe jer je nastavila svoj život a od nesreće nema još punih mjesec dana ... Znala je da ništa neće promjeniti tugovala ona ili ne , i da ništa neće vratit njenog brata i roditelje...Na zor je poklonila osmjeh Martinu kad joj je sa zabrinutim pogledom rekao:" Sve je uredu??? Zamislila si se i nisi čula vrijeme je da krenemo..."
Nije ništa odgovorila samo je skupila svoje stvari i krenula za njim....
Let su proveli ćutajući, spavali su naizmjenično i to im je na neki način olakšalo i smirilo malo tenziju izmedju njih... Na aerodromu su se rastali uz kratki pozdrav i mahanje...
Samo što je napravila korak u stan krenuo je pakao... Deda i stariji stric su u glas galamili i od bjesa su rekli i uvredljive riječi da je nana ustala i odvela je u drugu sobu... Niko nije smio da kaže rječ osim njih dvojice, svi su ćutali, mada su dobro znali i nisu se slagali sa njima ali preko dedine rječi niko nije smio... Jednostavno moralo je biti kako on to kaže...
Nana ju je tješila kako je i ona iznenadjena dedinim ponašanjem i da ga nikad nije vidjela ovako ljutog, rekla je i to da je vjerovatno od tuge za njenim roditeljima i bratom ni sam nije svjestan šta govori...
Suze su joj navirale jer nikad ovako nije ni slično doživjela... Roditelji su joj bili strogi ali nisu pravi scene , ali opet ni ona im nije davala razlog, slušala je i živila po njihovim pravilima mada je više puta u tinedžerakim godinama poželjela da se provede bar jednu noć ... Brzo ju je želja popustila kad je Mayrem zbog jedne noći sebi život uništila, povjerovala je Mustafi u sve njegove laži i obećanja , predala mu se i on ju je samo iskoristio... Čak i kad je saznao da je trudna ostala s njim nije ni prstom mrdnuo kad su je otac i brat pretukli da je izgubila bebu i posle je udali za nekog mnogo starijeg , nakon svadbe više niko nije znao šta se sa njom desilo...
Zaspala je plačući nani na krilu...Tek je sad osjetila tugu i bol jer bi sad dala sve samo da može oca zagrliti i za jedan majčin osmjeh uz riječi :" proći će sve lijepa moja kćeri ... ništa nije postalo da bi ostalo... samo budi strpljiva "
Probudio ju je alarm i brzo je ustala, istuširala se i ušla u kuhinju da popije čaj prije nego krene na posao, za sekund da se polije i oprži kad je začula dedu iza svoih ledja ... Zvučao je ljut kad ju je upitao " a kuda si krenula ovako rano???"
Pokušala je se smiriti i da ne izgleda uplašeno lagano se okrenula i odgovorila:" na posao deda, gdje bi drugo išla ovako rano..?"
Pokazao joj je rukom na stolicu dok je on sjedao na drugu, bila je sigurna da će zakasnit ali nije htjela da opet kao sinoć sluša galamu i uvrede pa je sjela na stolicu i uzela čaj , sipala je i dedi...
Osjetila je da gubi dah kad je čula dedini namjeru...
-Dedo:" Leyla ovo što si napravila i osramotila i sebe i nas je velika sramota... Zar si toliko nemarna da si se pokupila u provod dok im se ni mezari nisu krenuli sušit?!? Ne gledaj me tako sama si izabrala ovaj put!!! Posao možeš zaboravit, možeš ako želiš telefonaki dati otkaz ako ćeš tako smirit sebe , popi čaj i pomozi strinama i nani da popakujete stvari jer stan do večeras moramo ispraznit stan... Kod nas ćeš biti dok ne dodju da te prose za tri dana bi trebali i svadbu obavit..."
-Leyla:" Ali dedo, šta sam uradila??? Molim te ne kažnjavaj me jer nisam vas ni osramotila niti sam uradila nešto da moramo pognuti glavu i vi ni ja!!! Provjerite u firmi ako meni ne vjeruje te ... Putovanje je bilo poslovno a ne provod... Zar mislite da sam monstrum i da nemam osjećaja ?!? Ja sam izgubila sve što sam imala!!! Ti si izgubio sina , snahu i unuka ... Imaš još dva sina , snahe i unuke , a ja !!! Ja nenam više nikoga !!! I još na svu moju bol me kažnjavate zbog ničeg... Molim te dedo sam znaš da ću ćutati i poslušati sve , jer za sve ove moje godine nikad nisam roditeljima uradila da bi morali pognuti glavu , tako će biti i dalje samo molim te odustanite od ideje da me udate..."
Dedo je ćutao i u dubini duše je znao da svaku rječ koju je izgovorila je bila istina, ali je isto znao da joj Martin neće dati mira, vidjeo je njegov pogled i kako je gledao dok je odlazila sa aerodroma... Vjerovao je Leyli da se ništa nije desilo ali je znao ako je ne udalji od njega da je bilo samo pitanje kad će mu povjerovati i prepustit se ...
-Leyla:" Dedo molim te reci nešto!!! Nemoj ćutati!!!"
-Dedo:" Žao mi je kćeri, ostajem na odluci, sutra dolaze da te prose , vjenčanje će biti vjersko sledeći dan zbog žalosti a u Turskoj će te obavit vjenčanje i ako oni žele svadbu...Vjeruj mi kćeri bit ćeš mi zahvalna kasnije kad shvatiš da sam uradio ovo zbog tebe i za tvoje dobro..."
Leyla se već gušila u suzama , mnogo toga joj je prolazio kroz glavu, nije ništa više mogla da kaže osim:" Za moje dobro?!? Udajete me za moje dobro za nekoga koga nikad nisam vidjela!!! Ako veće tvrdiš i vjeruješ u svoje riječi onda me pusti da sama nadjem nekoga i udam se !!!"
Nije čekala odgovor dede jer joj je telefon zazvonio, vidjela je broj iz firme , obrisala je suze i pokušala da se smiri dok je išla prema svojoj sobi... Osjetila je bol u grudima kad se javila i čula Martinov glas s druge strane ...
-Martin:" Dobro jutro Leyla... Nadam se da si uredu i da nisi bolesna? Izvini zbog poziva ali si već trebala da budeš na poslu..."
-Leyla:" Dobro jutro Gospodine Fischer , izvinjavam se što vas ranije nisam obavjestila ali ja od danas prekidam radni odnos... Ako je potrebno poslaću vam email i vas bi zamolila da spakujete moje stvari a ja ću poslati nekog po njih.. "
-Martin:" Leyla šta pričaš ti?!? Kakav otkaz !!! Prestani s tim glupostima i odmah da si došla , čekam te u svom uredu!!!"
-Leyla:" Žao mi je gospodine Fischer nisam u stanju da dodjem, moram da se pakujem selim se , a i vjenčanje mi je za dva dana!!! Izvinjavam se još jednom za sve .. Dovidjenja.."
Nije mogao da vjeruje ... Od šoka je još uvjek držao telefon naslonjen na uho i ćutao... Zar je moguće da se udaje ?!? Osjetio je da nešto nije uredu, inače bi bila vesela ako se udaje iz ljubavi a nebi zvučala ovako tužno ... Uzeo je njene informacije i odlučio da se vidi s njom lice u lice, ...dok se vozio na adresu koja je pisala u njenim informacijama nervozno je udarao od volan dok je čekao na semaforu i glasno rekao samom sebi:"Varaš se Leyla ako misliš da ću tako lako odustat od tebe!!!!"
