Hamburg -četiri godine kasnije....
"Gospodjo Polat sve je spremno, let imate za dva sata , koferi su vam spremni u autu..."
-Leyla:" Hvala Janny... Samo da provjerim sve detalje za sastanke i odlazim... "
Mert je stajao pored prozora i gledao negdje u daljinu, smrt dede ih je iznenadila, niko se nije nadao da će ih tako brzo napustit ... Spustio je čašu na sto i pogledao lice majke ... Ćutala je kao i do sada , odustala je od pokušaja da sina usreći jer on je sreću gurao od sebe ...
Tokom leta se osjećala nekako čudno, ipak je prošlo dovoljno vremena ...Merta nije vidjela od onog dana kad su odsjeli u Frankfurtu, rastali su se bez mnogo rječi , on nije dao ni jedan znak da mu je stalo do Leyle i ona je svoje osjećaje prekrila ćutanjem, dala mu je slobodu odlazkom... Više od četiri godine čeka papire za razvod, bilo joj je malo čudno ali se nije ni zamarala mnogo razmišljanjem o tome , znala je da će se jednog dana sve završit jednostavno kao što su se i vjenčali...
Krenuo je da izadje iz sobe ali ga je zaustavio glas majke kad ga je upitala:"Da li si poslao nekoga po Leylu na aerodrom??? "
Ćutanjem i iznenadjenim izrazom na licu je odgovorio da nije ni znao da dolazi, osjećaji su mu se mješali i sve ga je u ovom momentu zbunjivalo...Majka je iskoristila njegovu zbunjenost i dok se obraćala Esmi da pošalje vozača po Leylu na aerodrom , uzela je Mertovu ruku i pokazivala mu da sjedne pored nje .... Provjerila je da su sami pogledom po sobi prije nego je počela s pričom...
-"Sine do sad sam ćutala... Ali više nisam sigurna da je moje ćutanje bilo od pomoći... Priznajem da od samog početka si bio jasan u vezi braka s Leyom, a ja sam svojim ćutanjem podržala dedu... Dok si ti bio slijep od ljubavi ja sam dobro vidjela da Melek tebe nikad nije voljela , ali sam opet ćutala ... Kad si se vratio iz Frankfurta bez Leyle znala sam da je ostala tamo u nadi da ćeš je pustiti...Ja sam je razumjela i podržavala njenu hrabru odluku, bila je veći čovjek od tebe , voljela te je toliko da te je prepustila drugoj jer nije htjela da se nameće i da traži mjesto u tvom srcu samo zato što ste u braku... Ti si nakon povratka zadobio težak udarac, Melek je otišla tako lako kao da nikad nisi bio u njenom životu, Onur je na drugoj strani svjeta i kako sam čula veoma sretan, samo si ti još uvjek na samom početku... I kao majka više ne mogu ćutati dok te gledam kako polako toneš... Melek ti je pomogla da sagradiš tvrdjavu oko svoga srca i zbog toga nisi mogao nikoga da zavoliš , Leyla ti je svojim odlaskom pružila samo još cigli da zazidaš sve svoje osjećaje , sad mislim da je krajnje vrijeme da je uzmeš za ruku i da zajedno porušite sve ... "
-Mert:" Prošlo je mnogo vremena mama... Siguran sam da Leyla nekoga ima i da ni sad ne bi došla da nije dedine smrti... I sama si vidjela da je ovdje bila nesretna , i da je prvom prilikom me napustila...."
Majka ga je ljutito pogledala , i kako je već bila rekla da više nema namjeru da ćuti , tako je i mislila, sve što je željela reći odavno sad je rekla:" Očekivao si da bude sretna?!? Živjeo si od dana vjenčanja život samca!!!! Da li si se ikad na momenat zapitao kako je se ona osjećala ?!? Još u crnini su je udali za tebe , oči joj se nisu bile oslušile od plača za najmilijima a ti si joj zadao još veću bol Mert... Ranio si je dok je ležala ranjena ... Šta je još trebala da uradi??? Mjesecima je sama lijegala i sama se budila, nemoj mislit da ja to nisam vidjela... Ćutala je zajedno sa mnom, i kad je konačno uradila ono što je očekivala od tebe ti je još kriviš ... Dala ti je slobodu, svojim odlaskom je pokazala da odustaje i da se umorila..."
Sad je on ćutao, gledao je kako majka izlazi iz sobe , tek sad je vidjeo koliko se promjenila za sve ove godine ...
Uzeo je i ispio ko zna koju čašu od jutros i dok je spuštao čašu zaučuo je glas i zvuk štikle, okrenuo se i zaledio u mjestu... Leyla je ulazila u sobu, ne prepoznatljiva samo joj je glas ostao isti dok je govorila:" Vidim ništa se nije promjenilo od našeg zadnjeg susreta...Još uvjek se opijaš i tražiš krivca !!!"
Pogled mu je šetao po njenom tjelu, na sebi je imala crne široke hlače sa visokim strukom i svjetlo plavu košulju, kosu je imala u opuštenoj pletenici, kao i prije nije imala šminku , lice su joj krasile naočale iz kojih se skrivao tužan pogled... Spustila je obe ruke lagano na njegova ramena i spustila lagan poljubac na obraz, izručila mu saučešće i pitala za njegovu majku... Opijen njenim mirisom i izgledom , i još uvjek pod utiskom majčinih rječi je sam sebe iznenadio kad ju je upitao:"Sama si???"
Malo se začudila pitanju ali je odgovorila:"Da sama sam doputovala..."
-Mert:" Mislio sam da li si sama Leyla??? Ili imaš nekog??"
-Leyla:"Zanemariću ovo jer smatram da si u šoku zbog smrti dede, a kako izgleda i da si poranio sa opijanjem ... "
Uhvatio joj je ruku kad je ugledao da je krenula da izadje i privukao bliže sebi... Kao da je požurio od straha da će otići a da joj neće sve reći , brzo je izustio:" U šoku jesam , priznajem ,ali ne zbog dede već tvog izgleda... Popio jesam i to priznajem, i drago mi je zbog toga jer drugačije ne bi imao hrabrosti da ovako razgovaram s tobom... Ali nisam pijan, svjestan sam svake izgovorene rječi ... Pitam te sad ponovo Leyla... Da li imaš nekoga u Hamburgu?? Da li si sama ??? "
-Leyla:" Ahm, Mert mislim da nije ni vrijeme ni mjesto da sad razgovaramo o mom privatnom životu... A iskreno ne vidim zašto bi te to zanimalo... Nisi mario sve ove godine zašto bi ti sad bilo važno?!? "
Izvukla je ruku iz njegove i sa osmjehom zadovoljstva izašla iz sobe ....
