Sjedila je do djevera i ćutala , nije razumjela ni rječ ali to joj nije smetalo više je bila uznemirena zbog žene koja je sjedila na stolici i nije skidala pogled s nje...
U prostoriji je postalo bučno jer su skoro svi pričali u glas i to povišenim tonom , osjetila je da joj djever stiska ruku i nagnut glavom malo i previše blizu joj je dobacio " Prošli smo i bolje nego sam očekivao, brzo podji da idemo odavde jer nam je ovo možda i jedina šansa za bjeg!!!!"
Osjetila je jaku bol u desnom djelu stomaka i zbog toga se skupila na zadnjem sjedištu auto , djever je bacio pogled i uplašeno upitao da li je dobro. Odgovorila mu je da je uredu da je bol zbog toga što su trčali, provjeravao je nešto po džepovima , na licu mu se pojavio pogled olakšanja i dok je nekoga pokušavao da nazove kimnuo je glavom kao odgovor da mu je drago da je Loren dobro... Iznenadila se da je na engleskom pričao s osobom koju je nakon više pokušaja konačno dobio, kratko je rekao"izvini nisam očekivao da ćemo večeras morati iskoristit priliku za bjeg ali nisam mogao da propustimo možda jedinu šansu... Za dva sata stižemo ..."
Spustio je telefon na suvozačevo sjedište i još neke papire iz džepova medju njima je bio i njen pasoš ... Na kratko je bacio pogled da provjeri Loren i osmjehnuo se kad je ugledao da se udobno smjestila i jela datule koje je našla u korpi... Pružio je ruku dok je govorio:"Gledajući tebe i ja sam ogladnio, imamo sreće da je neko zaboravio korpu , mada smo za dva sata kod mojih prijatelja i kod njih ćemo moći večerati... Kod njih ću te ostaviti i oni će ti pomoći da se vratiš kući , ja se neću zadržavati jer moram da predjem granicu prije nego moji shvate da smo pobjegli, a kad doznaju da sam prešao granicu niko neće posumnjati da si ostala ovdje i moćeš mirno napustiti zemlju...Žao mi je da te lično neću moći smjestit na avion i nadam se da razumiješ i da ćeš mi oprostit zbog toga, a kad sam već kod traženja oprosta želim da od tebe tražim i oprost za svog brata Hišama..."
Podigla je obrve i bez mnogo razmišljanja upitala:"Tebi sam zahvalna i uvjek ću biti jer si dokazao da još uvjek ima normalnih ljudi i onih koji imaju milosti, ali nisam sigurna da isto mogu i za tvog brata , za njega sad ovog momenta nemam ništa drugo nego bjes koji me kida , sva ljubav za njega je odavno nestala..."
-Abbas:"Možda nekad nadješ malo milosti, razumijem da sad nisi u stanju ni da pomisliš da mu oprostiš... Moram ti reći da te je volio , negovorim ti samo zato da bi promjenila mišljenje već da znaš da je te volio svim srcem i siguran sam da te još uvjek voli... Pričao mi je kad ste došli da je napravio veliku grešku što nije bio otvoren s tobom i sve ti rekao, trebao je prepustiti tebi na izbor da li da podješ s njim ili da ostaneš, ali kako je rekao da to nije mogao, sama pomisao da bi te izgubio i da bi pripala drugom čovjeku ga je živog kidala, ali kad ste došli shvatio je da je njegova sebičnost uništila sve ,... Ko zna možda bi te pustio da se vratiš ali za to nije više dobio šansu..."
-Loren:" Razumijem te , i hvala ti što si mi ispričao sve ovo i ako nije mislio to što ti je rekao jer mi je teško povjerovat da je to rekao Hišam koji je bio ovdje , povjerovala bi ti da ti je sve to rekao Hišam kojeg sam zavoljela...Kako god fino je čuti da se nije ipak pretvorio u zvjer koja je bio dok je bio sam sa mnom... Pustimo sad sve , vrijeme će pokazati da li ću mu oprostiti ili ne... Mene zanima šta se desilo večeras i ko je žena koja me ubijala pogledom dok smo sjedili ???"
-Abbas:" Znaš da sam večeras trebao vjenčat i tebe i prvu ženu ? Žena koja te je posmatrala je Nisa , njom sam se trebao oženiti, nju su njeni doveli da i nju vjenčam , ali je u svemu tome umjesto bratove prve žene došao njen brat i rekao da njena familija odbija da je vjenčaju jer ona s bratom nema djecu a i sama ne želi da se uda za mene i oni moraju da ispoštuju njenu želju... Ja sam iskoristio njihovu raspravu i rekao da i ti misliš kao i ona, i da želiš da prvo vidiš Hišama ... Neko je odobrio da te odvedem kod brata i ja sam iskoristio šansu za naš bjeg, jer ako doznaju za trudnoću nikad ti ne bi dozvolili da odeš a ja bi morao da vjenčam i tebe i Nisu , žao mi je djevojke iskreno i ne želim da joj upropastim život jer moje srce pripada drugoj, i siguran sam da je nikad ne bi zavolio, vjenčanjem bi kaznio i sebe i nju... Ali to nije sad važno niti imam vremena da ti pričam detalje , sad ti moram objasnit plan, slušaj pažljivo i pitaj što ne razumiješ ..."
Kimnula je glavom i pomjerila se bliže prednjem sjedištu jer je htjela da bude sigurna da čuje dobro plan koji je smislio...
-Abbas:" Ostaviću te kod prijatelja Amerikanca , on je ovdje zbog posla i jedini koji ti može pomoći za prijevoz i način da u što kraćem roku napustiš zemlju... Ovdje ti je pasoš i novac, ako ne bude dovoljno on će ti posuditi ostatak i ja ću mu vratit ti se za to ne brini... Nisam mu ispričao da si trudna i ako možeš sakri od njega , ne poznajem ga dovoljno da mu mogu vjerovati u potpunosti, rekao sam da si mi prijateljica koja treba pomoć da se vrati za Ameriku ... I kao što sam ti već rekao ja idem na drugu stranu , to je jedini način da bar jedno od nas se spasi..."
Uzela je pasoš i novac, prebacila je veo preko lica i dok je pokušavala da savlada emocije tiho je izgovorila prije nego je izašla iz auta :"Hvala ti Abbase za sve !!! Zaslužuješ da budeš sretan i da se oslobodiš ... Ne brini više za mene !!! Računaj da sam već na putu za Atlantu!!! Čuvaj se i sretno!!!"
Izašla je iz auta , lagano je koračala prema autu kod kojeg je stajao mladić obučen u tradicionalnu arabsku nošnju ali je na glavi imao kapu od hokejskog tima... Ugledala je red kao biser bjelih zuba kad joj se osmjehnuo , neka jeza je prošla njenim tjelom, okrenula se ugledala svjetla od auta i da je Abbas već bio dobro udaljen, vratila je pogled na mladića i dalje je imao osmjeh koji je u njoj budio nemir... Osjećala je da se iza osmjeha krije nešto što se njoj nije ni malo dopadalo...
