I dalje je izbjegavala pogledati Jamesa u oči , još uvjek je osjećala sram i stid... Obarala je pogled svaki put kad bi je pogledao onako kako samo zna pogledati muškarac ženu za koju bi i život dao...
Ni sama nije znala zašto to radi , vjerovatno zato što je osjećala da je se na neki način uvukla u njegov život da bi zaštitila sebe , da je iskoristila njegovu dobrotu i to što ga je privukla njena ljepota ....
I nakon više od tri mjeseca kako žive skupa se nije mnogo promjenilo... Malo je pričala , tako da nije više bio ni siguran šta joj se motalo po glavi... Na samom početku je priznala da se osjećala neugodno jer su lagali sve oko sebe ...James joj je objasnio i ubjedio da to rade samo za njeno dobro i za sigurnost bebe, rekao je da ne želi ni da pomisli šta bi Hišam bio ustanju da uradi ako dozna da je njegovo djete dala drugom čovjeku....
Ćutala je ,mada je negdje u dubini osjećala da su ovo bile samo rječi utjehe.
Držala je u krilu pospanu Destiny , mislima je bila daleko, razmišljala je o svemu , o svom životu prije i sad ... James je stajao nagnut na prozor i posmatrao kišu kako pada , razmišljao je i on, osmjehnuo se samom sebi jer je nakon razvoda rekao samom sebi da više nikad neće ni pomisliti da se ponovo ženi , da će tretirati žene onako kako to zaslužuju , bez emocija i milosti.... A sad dok je pored sebe imao ženu i kćer za koje se borio da ih ne vrate čovjeku kojem su pripadale, nije više bilo mjesta u mislima da svaka žena dobije ono što i zaslužuje ....
Čekao je pravi trenutak da zaprosi Loren i da joj prizna ljubav , nije mu ništa značilo to da ih veže vjenčani papir više mu je bilo da bi umirio sumnju da će ga samo ostaviti jednog dana i otići, ... Znao je da brak mu nije garancija da te neće uradit ali će bar malo se osjećati sigurnije kad je bude imao kao ženu ...
Njegovo razmišljanje prekinula je Loren, spustila je Destiny u krevetac i prišla mu kao nikad do sad , spustila je lagano ruku na njegovo rame uz rječi:" James, treba da razgovaramo... Imam nešto da ti priznam ..."
Nije mu se svidjeo ton i način na koji je izgovorila i to ga je pogodilo da je osjećao da gubi snagu i da će ga noge svakog trena izdati, ali je ostao smiren spustio je svoju ruku na njenu i dok je kimao glavom tiho izgovorio:"i ja mislim isto... Vrijeme je da razgovaramo..."
Sjela je na krevet odmah pored kreveca u kojem je mirno spavala Destiny... I dalje nije imala snage da pogleda Jamesa u oči , ali je imala hrabrosti da prva progovori...
-Loren:" James ovo s nama je otišlo predaleko... Kad si mi pružio pomoć i sama sam svjesna da si to učinio jer si čovjek sa velikim srcem, ali znam isto tako da nisi računao da ćeš ostati zaglavljen sa mnom i da ćeš morati da se brineš o meni i djetetu... Svjesna sam i to da samo oboe bili željni ljubavi i strasti, i da nas je osjećaj usamljenosti zbližio... Nemoj odmah da me osudjuješ jer ti sve ovo iskreno želim reći i priznati... Dovoljan mi je teret što lažemo druge , gušime kad gledam tvoje roditelje kako Destiny gledaju kao svoje unuče , zato ti priznajem da sam razmišljala da se vratim u Atlantu. Ali sam nakon nekoliko poziva i poruka shvatila da nemam gdje ... Saznala sam da Hišam je naš odlazak odavno imao isplaniran i da nije imao namjeru da se vratimo više nikad, kuću je prodao dao otkaz za mene , podigao sav novac što smo uplaćivali za penzisko, kratko rečeno očistio je za nama kao da nikad nismo ni živjeli na tlu Amerike ... Znam sad se pitaš zašto sam to uradila i zar nakon svega što si učinio ja sam ti se htjela zahvalit na ovaj način "svojim odlaskom"...Evo priznajem ti da se plašim , uplašila sam se same sebe ... Da, plaši me to što sam te zavoljela , plašim se da ću te izgubiti kao i sve do sada ... Plaši me i to da nikad do sada nisam bila ovako sretna kao sad kad znam da si tu pored mene , ali kao što već rekoh moja sreća nikad nije trajala dugo... Izgubila sam sve što sam volila i imala..."
Ćutao je , nije imao rječi da joj kaže što je osjećao i šta je želio... I samo što je otvorila usta da kaže opet nešto , kucanje na vratima ih je iznenadilo, ...James je ustao i prišao vratima, lagano ih je otvorio i ugledao majku kako nervozno drži skupljene ruke , upitnog pogleda je provirila u sobu i pogledala Loren... Primjetila je da je gleda tužno i zabrinuto pa je pomjerila Jamesa i žurno prišla krevetu, brzo je pričala da je Loren nije pola razumjela ali je ostala zaledjena kad joj je uzela obe ruke u svoje i uplakanih očiju rekla:" Osjećam da još uvjek niste sigurni u vaše osjećaje i da pored toga što imate djete još uvjek postoji neki stid izmedju vas ... I to je fina osobina, ali ne sad i ne za vas dvoje, vratite to kasnije kad se dobro upoznate, sad vam je potrebno mnogo razgovora i da priznate jedno drugom šta osjećate ovdje...."
Spustila je svoju ruku na lijevu stranu na prsima i podigla pogled prema Jamesu , tiho je izgovorila " ovo važi i za tebe ... "
Izašla je iz sobe ali prije nego je zatvorila vrata poklonila je pogled pun ljubavi i želje , zatvorila je vrata ali ne i nadu da će James i Loren otvoriti jedno drugom dušu i iskreno priznati šta stvarno osjećaju...
