Da je imala snage i da je imala izbora ne bi napravila ni koraka prema njemu, ali nije...Pomjerila je veo da joj prekrije sve osim očiju, nesigurnim koracima je prilazila sve dok nije začula glas koji joj se nije nimalo dopao kao ni osmjeh....
" Požuri djevojko imam još drugog posla osim da tebe čekam da li ćeš poći ili još uvjek razmišljaš da ostaneš!!!"
-Loren:" Izvinjavam se nisam znala da žuriš... Razmislila sam u to budi siguran i želim što je prije moguće da odem odavde!!!"
Skinuo je kapu i pružio joj ruku, sad je mogla da vidi da je to Andreas , mladić koji je doputovao sa njom i Hišamom , prisjetila se šta joj je Abbas naglasio pa je jednom rukom povlačila haljinu da joj vjetar koji je puhao ne bi otkrio stomak koji se već mogao primjetiti... Nadala je se da je neće prepoznati jer je lice i dalje imala prekriveno, ali je napravila korak nazad kad je drugom rukom krenuo da joj otkrije lice uz rječi:" Ja sam tebe ljepotice već negdje vidjeo... Ovakve oči je jednostavno teško zaboraviti!!! "
Lagano je pružila ruku i dalje drugom držeći veo na licu i odgovorila:" Hvala na komplimentu, ali sam sigurna da je ovo naš prvi susret... I sad se sigurno ne bi upoznali da ja poznajem jezik, a Abbas je u žurbi i od njega nisam mogla očekivati da svoje obaveze ostavi zbog mene... I ovom prilikom želim se zahvaliti što od nekog svog sam dobila pomoć ..."
-Andreas:" Čudno ali vjerujem ti!!! Poznajem Abbasa odavno fin i naivan momak, vjeruje mnogo a to mu nije dobro... Vidim da si uplašena i želim da ti olakšam... Nema potrebe da se plašiš , nisam nasilnik niti uzimam žene na silu, ... Abbas je rekao da će me nagraditi ako ti pomognem da otputuješ , nemam namjeru da uproastim šansu jer njegova nagrada je uvjek bila hiljadama dolara vrijedna ..."
I dalje mu nije vjerovala , ušla je s oprezom u auto i posmatrala ga kako odmahuje glavom dok je sjedao na mjesto vozača , dok je još gorilo svjetlo pogledao je u retrovizor i rekao:"Loren McAlester !!! Hišamova žena !!! Konačno sam se sjetio, samo mi nije jasno kako i zašto te pustio samu i od kud poznaješ Abbasa???"
Shvatila je da on ne zna da su Hišam i Abbas braća pa je brzo uz osmjeh odgovorila:" Da Loren McAlester je moje ime ali nisam Hišamova žena već radna kolegica , on ima ženu ovdje i ja sam došla s njim zbog njegove žene , a Abbasa je on lično zamolio da se pobrine da ja otputujem kući jer i njemu obaveze nisu dozvoljavale, zbog zakona koji i sam poznaješ da ovdje žene ne putuju same ,njegova žena mi je podarila odjeću ,a iz razloga što se opet za par dana vraćam ne nosim sa sobom prtljag... A ako me je prestavio kao suprugu kad ste se upoznali to je sigurno iz razloga što me je svima prestavljao tako, iz istog razloga kao što sam već rekla a to je da ovdje žene ne izlaze same bez pratnje..."
Kratko je odgovorio:" Da upravu si.."
Vožnja nije trajala dugo, parkirao je auto ispred bjele gradjevine, bilo je nekoliko auto parkiranih sa naljepenicama Halliburton, sve joj je bilo jasno... Prije nego je zatvorila vrata od auta upitala je:" Da li je aerodrom u blizini i kad imam let???"
Pokazao joj je rukom prema ulazu u zgradu i kroz osmjeh odgovorio:" Aerodrom je u blizini, iz zbog naše komanije let ima tri puta sedmično, ujutro u 10 bi trebalo da ima , provjerićemo ujutro u 8 jer sam siguran da u ovo doba nije moguće dobiti informaciju..."
Hodala je za njim kroz hodnik koji je izgledao da nema kraja , zaustavili su ispred vrata i on joj je pružio ključ u ruku uz rječi :" lice te otkriva da si uplašena ... Nisi povjerovala u moje rječi , ne krivim te zbog toga , logično je da mi ne vjeruješ jer me ne poznaješ .. Odmori se , imaš sutra naporan i dug put pred sobom , sve potrebno ti je u sobi a u slučaju da ti nešto zatreba možeš me naći u sobi pored ulaznih vrata... Laku noć Loren..."
Osmjehnula se i poželila mu isto , brzo je ušla i zatvorila vrata... Svjetlo nije ni palila samo se spustila na krevet , sobu je osvjetljavala svjetiljka koja se nalazila iznad prozora , i samo što je sklapala oči na zidu je ugledala sjenu , lagano je ustala i prišla zidu pored prozora , ugledala je u dvorištu Andreasa kako s nekim razgovara na telefon , pričao je arabski i nije razumjela niti jednu rječ ... Ali pri pomenu njenog imena i nakon par rječi je čula da pominje Hišama znala je da nešto nije uredu...
Prešla je pogledom po sobi i ugledala na stolu čašu i bokal s vodom, pored je bila posuda s poklopcom , prepostavila je da je unutra hrana... Na stolici je ugledala nešto od odjeće , ali je brzo pažnju posvetila pogledom u dvorište, Andreas je pričao sa nekim , uhvatio je čovjeka za ruku i nešto mu govorio izgledalo je kao da ga je smirivao... I nakon kratkog pošaptavanja , na kojem jeziku nije znala jer je bilo nemoguće čuti i rječ su oboica pogledali u pravcu njenog prozora kao da su znali da ih posmatra ... Udaljila se od prozora i pogledala prema vratima koja je zaključala , pored njih je bio prolaz na kojem su visile ukrasne trake , ušla je i ugledala nešto što je ličilo na kupatilo, jak miris joj je izazvao mučninu pa je žurno držeći ruke na licu se vratila u sobu , popila je čašu vode i za tren se osjećala bolje...
Osjećala je da je umor lagano uspavljiva pa je ustala i sjela za sto, teško joj je bilo ostati budnom ali nije pouštala ...Nije bila sigurna kad ju je san savladao i koliko je odspavala prije nego su je probudili glasovi iz dvorišta ... Prišla je prozoru i istog trena je osjetila da joj se ledi krv u žilama ... U dvorištu je stajao Andreas da trojicom ljudi od kojih je dvojicu poznavala , za jednog je bila sigurna da je stric od Hišama , a drugog je vidjala često jer je posjećivao Hišama i često su skupa odlazili negdje... Trećem kojem nije mogla vidjeti lice je Andreas držao ruku na ramenu i gledao ga sa osmjehom dok je uzimao veliku svotu novca ... Prvo što je pomislila bilo je da ju je Abbas izado, ali joj nije činilo smisla zašto bi to uradio kad je znao da će biti kažnjeni kad ih vrate...
Svukla je čašaf s kreveta i brzinom svjetlosti ubacila odjeću sa stolice i kutiju s hranom, u ormariću pored vrata je ugledala kutiju s prvom pomoći i kao da je znala da će joj zatrebati i nju je ubacila dok je osluškivala da nikog nije bilo na hodniku i da može da ode odavde prije nego je Andreas preda Hišamovoj familiji...
