Mia:Imam ti nešto reći.
Ja:Šta to?
Mia:Ne može telefonom.Dođi do kafića kod medicinskog fakulteta.
Ja:U koliko?
Mia:U 12.
Ja:U redu,vidimo se.
Prekinula sam poziv i ustala da se presvučem.
Mame nema kod kuće,naravno.Napravila sam si kafu da se razbudim iako ću opet piti s njom.Kafe nikad previše.
Izašla sam iz kuće i otišla u pekaru kupiti nešto za jelo jer smo jučer Yoongi i ja sve pojeli.
Pekara je 10 minuta od kuće.Kupila sam peciva i krenula kući.
Idem putem i ne gledam ispred sebe nego u svoju kuću.Neko stoji ispred vrata.Neki momak s ofarbanom kosom.Ko li je to?
Ah Bože pa Yoongi je ofarbao kosu.Ono je on.
Kako da se ponašam?Šta da kažem?Šta želi sad dok sam u nezgodnoj situaciji.
Ovo se već desilo.U snu?Ne znam šta je ono uopšte bilo ali znam da se ovo desilo.Samo što je prošli put situacija između mene i Yoongija bila drugačija.Bili smo samo prijatelji.Onda je došao onako kod mene a sad ne znam šta hoće.Znam da me ni Mia nije zvala onda.Pola stvari znam a pola ne.
Baš kad sam krenula razmišljati o onome što slijedi-
Bum.
S obzirom da ne gledam ispred sebe našla sam se ispred semafora i udarila ravno u njeg te pala na pod.Bravo.
Oh ne,moj prsten.Gledala sam u njeg dok se kotrljao prema poklopcu otvora kanalizacije koja je ispod.Upao je unutra.Kako nisam predvidjela ovo na vrijeme?Sad je kasno.
Bila sam ljuta na sebe.Ustala sam i podigla kesu s poda.Pogledala sam prema kući očekujući da vidim Yoongija kako se doslovno valja od smijeha na podu,ali ne..
Bio je tačno ispred mene samo nekoliko metara dalje.
Ja:Yoongi?
Yoongi:Jesi dobro?
Ja:Da.
Yoongi:Nisi,šta je bilo?Boli li te nešto?
Ja:Ne,ali mi je prsten upao u kanalizaciju.
Yoongi:Kupiću ti novi.
Ja:Ne Yoongi,onaj sam dobila od tetke koja je...
Yoongi:Koja je?
Ja:Nema je više.Ona je bila posebna osoba.Bila je samo 4 godine starija od mene.Poput sestre.
Yoongi:Ah znam.Znam sve u vezi toga.
Pogledala sam u pod.
Uzeo mi je ruku i stavio nešto u nju.
Pogledala sam i to je bio njegov prsten.
Yoongi:Ovo je također od posebne osobe.Nemoj ga izgubiti ako se meni nešto desi.
Ne sluti.Yoongi,nemaš pojma koliko je bilo teško bez tebe.
Ja:Šuti,šta bi ti bilo?
Yoongi:Ko zna kad mi je smrt namjenjena.
Ja:Ne razmišljaj o tome.Mlad si.Uživaj u životu,a kad dođe kraj reci da si imao lijep život.Postigni taj lijep život.
Yoongi:Jesi li dobro?
Ja:Zašto?
Yoongi:Ponašaš se kao da ću umrijeti za par dana.
Ja:Nije to.Kažem ti fino da ne razmišljaš kad ne znaš kad je taj trenutak.Niko ne zna.
*Ja znam.
Mijenjam temu.
Ja:Hvala ti na prstenu.Jeste od posebne osobe.
Stavila sam ga na prst.
Nasmijao se skoro neprimjetno.
Yoongi:Htio sam kod tebe,imaš li vremena?
Ja:Izvini.Moram jesti i spremiti se.Idem s Miom.Navodno mora nešto da mi kaže i mora biti lice u lice.
Yoongi:Ah,oke.Da te ne zadržavam onda.
Došla sam kući,jela i spremila se.
Stigla sam na mjesto dogovora.Ušla sam u kafić i pogledom tražila ima li je gdje tu.Nema je.
Sjela sam za slobodan sto i čekala.
Zamislila sam se.
Neko me je dodirnuo po ramenu.
Ja:Hej,otkud ti?
Sjeo je prekoputa mene.
Jungkook:Mia mi je rekla da dođem.
Ja:A gdje je ona?Zašto je tebe zvala?Rekla mi je da mi mora nešto važno reći.
Jungkook:Nije rekla da ću ja doći?Rekla je da ćete Yoongi i ti doći.Gdje je on?
Ja:Yoongi?Nije trebao on doći.
Jungkook:Ne?
Ja:Mia!
Uzela sam mobitel i nazvala je.Ne javlja se.
Jungkook:Ne javlja se?
Ja:Ne.Zašto je ovo uradila?Meni nije rekla ni za tebe ni njega.Samo mi je rekla da dođem
Jungkook:Ne znam..
Ustala sam.
Jungkook:Ideš?
Ja:Došla sam bez razloga.
Jungkook:Pa i ja sam.Ostani sa mnom.Ionako nismo jučer pili kafu.Otišla si.
Ja:Dobra ideja.Ostat ću onda.
Jungkook:Hvala ti.
Naručili smo kafu.
Ja:Nemoj se ljutiti,ali...šta ti se desilo u liftu?
Jungkook:Na koji dio misliš?
Ja:Na oba.Zašto si bio tako blizu mene?
Jungkook:Ne znam.Ne volim mrak.Nešto se desi.U mraku se osjećam sam.Ono sam uradio jer sam trebao nekog.Samo sam htio da te zagrlim.
Ja:Samo?Haha.
Jungkook:Pa izvini što si bila zaljubljena u mene i što sam ja svjestan toga.Čudno je.
Ja:Da.Prije sam umirala kad te vidim,a sad tu razgovaramo.
Jungkook:Prije te nisam primjećivao,a sad se družimo.Malo je kasno za neke stvari.
Ja:Zanima me,zašto se bojiš biti sam.Je li se nešto desilo kad si bio mali?
Jungkook:Da,ali ti ne mogu reći.Teško je..
Ja:A daj,želim znati.
Pogledao me je.Jako čudno.Buljio je u mene.
Ja:Šta?
Jungkook:Ako tako želiš..Reći ću ti.
Nastavio je gledati u mene kao da je duha vidio.Izgleda ozbiljno ali i začuđeno.Šta mu je?
ESTÁS LEYENDO
Once again - Min Yoongi
FanficDa li je moguće spasiti nekoga ko je već mrtav? Ljubav je čudna stvar,znam da ste ovo negdje već čuli.Kažem to jer ljubav navodi na neke nelogične poteze.Ja se nisam uspjela sačuvati. Tu sam da ga vratim.Čekam taj dan,taj užasni kišoviti dan,da se d...