Once again - Min Yoongi

Chapter 22

Ja:Ti si moj.
[Yoongi POV]
Evo ga opet.Srce želi iskočiti iz grudi.Sve radi ove osobe.Radi nje sam ljubomoran na svakoga ko lga pogleda.Uvijek sam mislio da je to glupo i bolesno,a sad se ja tako osjećam.
Ja:I ti si moja.Samo moja.
Zagrlio sam je.Naslonila je glavu na moje rame.Uvijek to radi.Baš toliko voli to rame?Heh.
Ja:Šta ćemo raditi?
Lena:Ajmo napolje.
Ja:Zašto?Gdje ćemo?
Lena:Noć je i svi su u kućama.Ajmo šetati.Možemo se držati za ruke.
Nisam mogao zaustaviti široki osmijeh na svom licu.Ova djevojka me čini najsretnijim bićem.Očito je da sam lud za njom.
Ja:Idemo onda.
Uzeo sam duksericu za slučaj da joj postane hladno.Ja sam ionako u dugim rukavima.
Izašli smo na put i odmah me je uzela za ruku.Hodala je glavom naslonjenom na moje rame.Stvarno voli moje rame.Wow.
Pričali smo o djetinjstvu i smijali se blamovima.Kaže kako ne bi mogla biti s Jiminom radi tog što su proživjeli blamove.To je bio izgovor.Sa mnom je iako smo priživjeli najgore moguće stvari zajedno.Ona se na svoj način čuva od drugih jer mene voli.Zato i ja volim nju.
Ja:Je li ti hladno?
Lena:Malo.Povjetarac je hladan.
Ja:Zato sam ovo uzeo.
Skinuo sam duksericu i dao joj da obuče.
Lena:Aa hvala ti što misliš na mene
Yoongi:Hmm mora neko ako nećeš ti.
Osjećaj imati voljenu osobu pored sebe je nešto neprocjenjivo.Ništa mi ne treba,samo njena prisutnost.
Lena:Yoongi.
Ja:Hm?
Lena:Je li stvarno istina da se nikad ranije nisi zaljubljivao?
Ja:Mhm.Znaš i sama sve o meni.
Lena:A kako si se onda u mene zaljubio?
Ja:Ti si nešto drugo.Shvatio sam da te ne mogu gledati ni sa kim drugim i odlučio imati te samo za sebe.Tako sam se zaljubio.
Lena:Tek tako?
Yoongi:Valjda.Ipak je ovo prvi put da se zaljubim.A bit će i zadnji.Želim te voljeti zauvijek a želim da i ti mene voliš,čak i ako se nešto desi.
Lena:Neće.Ne brini.
Yoongi:A otkad ti mene voliš kao momka?Do skora si bila zaljubljena u Jungkooka i tjerala me da se raspitujem jer sam ipak muško.
Lena:Kakav Jungkook haha.Sad je samo drug,ne brini.Ja tebe volim stvarno dugo.
Ja:Koliko?
Lena:Od 2014.
Yoongi:Čitavu godinu.
Lena:Ne.4 godine.
Ja:Kako misliš?
[Lena POV]
On ne zna..on ne zna da sam ja ustvari živjela 3 godine bez njega.
Sad moram da mu kažem.
Stali smo ma sred puta
Yoongi:Lena?Kako misliš 4 godine kad je prošle godine bila 2014?
Lena:Ovo ti nisam rekla..
Yoongi:Šta?
Ja:Moramo sjesti negdje.
Yoongi:Hajdemo kod mene kući
Ja:U redu
Brzo smo stigli jer nismo puno odmakli od kuće.
Ušli smo u dnevni boravak i sjeli.
Yoongi:Šta treba da kažeš?U vezi s čim?
Ja:Yoongi,ne znam kako..Slušaj..Ja sam Lena.
Yoongi:Znam..
Ja:Ali ja sam Lena koja je već jednom proživjela sve ovo.
Yoongi:Kako?
Ja:Ja sam doživjela tvoju smrt.Štaviše,sjećam se tačno kako se sve desilo.Sjećam se svega,vidjela sam to svojim očima.Nakon tog dana sam nastavila život.Ne baš sretan život.Mia i ja smo nastavile raditi u firmi.Tako smo živjeli 3 pune godine.Tačno tri godine.Nijedan dan nije prošao a da ti nisam otišla na grob.Taj zadnji dan..tada sam bila najviše utučena.
Yoongi:Kakav zadnji dan?Da li se ti šališ?Sve u vezi prstena je čudno ali sam povjerovao,nekako..ali to...
Ja:Slušaj molim te.Sutra ti je rođendan.
Yoongi:oh da.
Ja:Umro si na rođendan.Taj dan si trebao napuniti 25,a taj dan je bila treća godišnjica.Bila sam ti na grobu.Bila je i Mia.Kad sam se vraćala kući,osjećala sam se kao da me neko zove tebi.Tvojoj kući.Otišla sam tamo.Tvoji roditelji su se odselili odmah nakon smrti.Kuća je ista ali je sve tvoje odneseno.Sjedila sam na ljulji,a kiša je padala po meni.Jedno vrijeme je stala a ja sam uživala sjećajući se ovih vremena.Kad sam ustala da idem kući,pored ograde na putu sam vidjela papirić koji je bio prikačen na ovaj prsten.Nisam stigla pročitati šta piše na prstenu ali sam vidjela da na papiriću piše "dobro pazi šta želiš,možda se i ostvari"
Stavila sam prsten na ruku i počela trčati kući jer je kiša opet počela padati.Nisam imala ključ,nigdje ga nije bilo.Nesvjesno sam rekla kako želim u kuću i nekoliko sekundi nakon sam pogledala u pod,gdje se nalazio ključ.U kući se također desilo da mi se želja ostvari.Skroz sam zaboravila pročitati natpis na prstenu i zaspala sam.Probudila sam se jer sam tebe sanjala.Plakala sam i dobro se sjećam,naglas zaželjela da te opet vidim,a to piše i na prstenu.Once again,Yoongi.Sutradan sam se probudila i zatekla mamu kod kuće,a živjela sam sama
Bila sam zbunjena ali nisam znala kako da reagujem.Otišla sam na posao i Mia me je čekala pored recepcije.Prišla nam je Tina,kolegica s posla,i pitala šta trebamo.
Mia je tražila da idemo kod direktora a ja sam naravno zbunjena jer radim tu tri godine a Tina se ponaša kao da se ne znamo.Sjele smo ispred direktorove kancelarije.Čekali smo da završi razgovor jer je neko bio unutra.
Vrata kancelarije su se otvorila.Meni je poznata slika ušla u glavu.Znala sam šta će se desiti jer sam to već proživjela onda kad sam se zapošljavala prvi put.
Odmah sam okrenula glavu u stranu.Mogla sam čuti tvoj glas.Prošlo je tri godine kako ti nisam osjetila prisustvo.Osjećaj je bio bolan.Srce mi je ubrzano kucalo.Nisam mogla vjerovati da ti čujem glas.Mislila sam da umišljam.Kad si stao ispred mene i kad sam ti vidjela lice nisam se mogla suzdržati.Zagrlila sam te najiskrenije što sam ikad mogla.Rekla sam sebi da me nije briga da je ovo i obični san,moram da te zagrlim.Tad se u tebi nešto promjenilo.
Stala sam s pričanjem i pogledala u njega.
Gleda u mene iskolačenim očima.
Yoongi:Sve ima smisla.
Pogledao je u pod pa u mene.
Yoongi:Tad se u meni nešto promjenilo.Znaš da sam ti rekao za poruku koju sam našao na istom mjestu gdje i ti.To mi je došlo u glavu,ali tad mi je mozak samo stao.Sve o čemu sam razmišljao u tom trenutku je tvoj zagrljaj.To je bio prvi put sa me zagrliš.Bilo je čudno.
Ja:Tad si mi rekao bebo.
Yoongi:Da,znam bebo.
Ja:Drago mi je što sam nekome rekla za ovo.Ubijalo me je.
Yoongi:Hvala ti.Stvarno se sve desilo i tu si samo zato što si me toliko voljela da si htjela da me vidiš barem još jednom.Sad imaš priliku imati me zauvijek..
Ja:Da.
Yoongi:Sutra moram da se pazim.Reci mi..kako sam umro..?Moram izbjeći to.
Ja:Auto te je udarilo.Ostao si mrtav na licu mjesta.
Yoongi:Kako se to desilo?
Ja:Čula sam kako nekoj curi govoriš "sviđaš mi se".Nisi završio rečenicu,ja sam te prekinula.Počela sam trčati.Voljela sam te i to me je boljelo.Ti si počeo trčati za mnom.Svađali smo se i ja sam krenula preko ulice.Nisam vidjela auto ali sam se ipak uspjela izmaći,ali ti..htio si me spasiti.Ostala sam netaknuta a ti si ostao bez života.Eto šta se desilo.
Yoongi:Kome sam ja to rekao da mi se sviđa?Ne razumijem samo ko bi to mogao da bude..
Ja:Nisam vidjela.Možda sam se zbunila.Htio si reći još nešto ali sam bila glupa.
Yoongi:Oke je evo tu sam i kažem tebi.Sviđaš mi se,volim te,lud sam za tobom i osjećam se jadno i ljubomorno kad pričaš sa bilo kojim drugim momkom.
Uuu zašto sad joj.Crvenim se k'o paprika.
Yoongi:Zar moje riječu stvarno toliko utječu?
Stavio je dlan na moj obraz.Sad mi je još gore.
Yoongi:Sad bi ti trebalo izmjeriti temperaturu.
Ja:Yoongi.
Yoongi:Hm?
Ja:Sladak si,lijep si.Tvoj pogled je smrtonosan.Tvoje ruke su mi opsesija.O usnama da ne govorim.Također sam ljubomorna čak i na tvoju mamu.Luda sam,luda za tobom.Volim te.Ti si razlog što sam sretna.Ti si samo moj.
Okrenuo je glavu na stranu.
Ja:Aa okreni se~
Pogledao me je.Obrazi su mu roze boje.Osmijeh od uha do uha.Eto ti sad Yoongi.
Yoongi:Hmm sad i meni treba izmjeriti temperaturu.
Ja:Dap.
Yoongi:Kasno je.Trebaš spavati jer sutra moramo da ranimo.
Ja:U pravu si.Idem ja
Ispratio me je do kuće.
Ja:Sve će biti ok.Neće se desiti ono jer smo promjenili neke stvari.Sad još i znamo šta treba a šta ne.Plus sam zaželjela.
Yoongi:U redu je.Ne brinem se.
Nasmješio mi se i poljubio me u obraz.Otišla sam na spavanje.
-Yoongi POV
Hm.Sutra mi je rođendan.Sutra mi je zadnji dan.Kako ga provesti?Ne mogu Leni tek tako reći..
Smrt će doći po mene gdje god da se nalazim i šta god da radim.Tačno u to vrijeme,doći će po mene.Ne mogu se odbraniti tek tako.Ona je lukava,dođe nenajavljena kome hoće,kad god hoće.

IM SO SORRY STO NISAM DUGO IZBACILA NASTAVAK