Da li je moguće spasiti nekoga ko je već mrtav?
Ljubav je čudna stvar,znam da ste ovo negdje već čuli.Kažem to jer ljubav navodi na neke nelogične poteze.Ja se nisam uspjela sačuvati.
Tu sam da ga vratim.Čekam taj dan,taj užasni kišoviti dan,da se d...
Ja:Aaaaaa! Ulazim u kuću i prvo što vidim su očeve patike na polici za obuću.Odmah sam vrisnula.Tako ga dugo nisam vidjela.Onda kad sam se vratila u ovo vrijeme ga nisam vidjela jer je radio do kasno.Praktično ga nisam vidjela nekoliko mjeseci jer sam ga zadnji put vidjela kad sam im išla u posjetu još u 2018 godini..(sad je 2015)..(ko konta taj konta) Kako sam ušla u kuću u hodniku sam vidjela da stoje koferi. Ulazim u kuhinjiu. Oboje su tu. Potrčala sam da ga zagrlim. Otac:Hejj ko je to mene poželio? Ja:Haaah još pitaš ko.Zašto ja ne znam da si trebao doći danas? Mama:Rekla sam ti jutros. Ja:Nisam vjerovatno obraćala pažnju. Otac:Lena,imam nešto za tebe. Ja:Štaa?Gdje? Potrčala sam prema hodniku gdje su koferi. Otac:Saznat ćeš kad jedemo.Dođi sad ovamo. Ja:U reduuu. Sjela sam na svoje mjesto i mama je poslužila večeru.Mi inače večeramo rano jer nije zdravo jesti kasno. Završili smo jelo i ustala sam da pospremim sto. Otac je u dnevnoj sobi. Mama:Pusti ja ću to,ti idi tamo. Klimnula sam glavom i otrčala u dnevnu. Ja:Šta to imaš za mene? Otac:Sjedni Lena..Prvo moramo razgovarati. Ja:O čemu?Šta se desilo? Otac:Imaš pune 22 godine.. Ja:Da..i?Šta je bilo? Otac:s obzirom da si rođena i odrasla ovdje,a imaš i posao sad..ne možeš s nama.. Ja:Gdje? Otac:Selimo se iz države. Ja:Šta? Otac:Prebacili su me da radim u Austriju.Morat ćeš živjeti sama ovdje..osim ako nećeš da napustiš posao a nisi ni počela raditi. Ja:Naravno da ne...Kad idete? Otac:Počinjem raditi tamo od idućeg mjeseca.Sve je već spremno.Ovu kuću sam već prepisao na tvoje ime. Ja:aah..u redu. Otac:Kako se osjećaš sad?Ima li neki problem? Ja:Osjećam se dobro.Krivo mi je što vas neću viđati ali sam uvijek htjela živjeti sama. Prepisali su mi kuću i uskoro ću živjeti sama ovdje.Znam kako je biti sam..Navikla sam i nije mi problem. Završili smo razgovor i krenula sam na sprat u sobu. Već je noć. Ulazim u sobu.Mama je vjerovatno predveč otvorila prozor da se soba malo ishladi jer je bilo sparno danas.Nisam upalila svjetlo radi komaraca. Uzela sam laptop sa komode i sjela na krevet.Upalila sam muziku.Tiho.. Zatvorila sam oči. Počinjem raditi prekosutra.Još samo jedan dan.Još samo jedan dan. Ja:Još samo jedan dan.. ??:Jedan dan do čega? Ja:Do dana kad počinjemo raditi.Do tog najgoreg dana u mom životu.Do dana njegove smrti...Čekaj!Yoongi!!??
¡Ay! Esta imagen no sigue nuestras pautas de contenido. Para continuar la publicación, intente quitarla o subir otra.
Stoji iznad moje glave i gleda u mene. trznula sam se. Ja:Kad si ušao?Mislim..kako? Yoongi:Kroz prozor,ovdje sam već 5 minuta. Ja:Kako si se popeo? Yoongi:Imaš to drvo pored kuće.Od djetinjstva sam se spremao na nešto ovako penjući se po njemu. Ja:Znači samo zato si se učio penjati? Yoongi:Pa šta ti misliš?Znao sam da nije uzalud. Ja:Hah..Zašto si ustvari tu? Yoongi:Htio sam te vidjeti.. Ja:Samo da moji ne saznaju da si tu.Rekla sam da ne dolaze u sobu jer ću spavati. Yoongi:U redu,tiho ću pričati.Moram ti reći ono. Ohh ako bude šaptao.Njegov glas dok šapće me može sad sahraniti. Ja:Sad?Daj sjedni onda. Sjeo je na stolicu koja je za radnim stolom. Yoongi:Znam da nije dobro,ali ti moram reći.Moram,kao prijateljici a i kao djevojci u koju sam zaljubljen,mojoj djevojci. Moji obrazi su počeli da gore,opet.Samo od tih njegovih riječi.Dobro je pa je mrak u sobi i ne vidi me lijepo. Yoongi:Izvini.. Ugh.Šta sad? Ja:Šta je bilo? Glas mu drhti. Yoongi:Nisam trebao ništa počinjati.. Ja:Zašto to kažeš?Šta je bilo? Yoongi:Moji roditelji.. Ja:Šta? Yoongi:Obećali su da ću oženiti neku curu koju uopšte i ne znam. -ostala sam bez riječi.Ne znam šta reći.. Yoongi:Znaš mog oca..Ako nešto zacrta tako će i biti. Znam..znam. Ja:Zašto?Je li ti ta vijest stigla na mobitel kad smo stajali ispred tržnog? Yoongi:Da.. ostvarilo se opet.Ne sumnjam u prsten. Ja:Zašto si onda išta počinjao kad si znao? Yoongi:Ovo između nas traje duže Lena..Nije od danas. Svjesna sam toga..Znam vrlo dobro.U pravu je. Ja:Možda je tvoj otac tvrdoglav ali sam ja u prednosti. Yoongi:Hah.. Ja:Želim da odustanu od toga. Yoongi:I ja. Nasmijao se i osmijeh se jasno vidio s obzirom da je napolju vedro nebo a mjesec je skoro pun pa svjetlost ulazi u moju sobu. Ja:Znaš li ti da će na kraju oni stvarno odustati? Yoongi:Da. Ja:A kako? Ustala sam i prišla mu.Počela sam mu dirati kosu. On se naslonio na stolicu i prekrstio ruke.Pogledao me je s osmijehom na licu. Yoongi:Lena,oboje smo svjesni tog prstena.
