Iskra*Mario Mandžukić*

6. Poglavlje

Uzdihani su legli jedno pokraj drugog. Oboje su bili umotani u bijelu plahtu na Marievom krevetu. Nakon što su u kupatilu potrošili svu toplu vodu, prebacili su se u krevet. Njihovu požudu hranilo je dva ljetna mjeseca koja su proveli odvojeno. Vatra je još uvijek gorila u njihovim srcima i  tek nakon petog puta uspjeli su je primiriti dovoljno dugo da vode normalan razgovor.

Gledao je crnokosu djevojku čija je glava ležala na njegovim prsima. Svojom istetoviranom rukom ju je obgrlio i nježno joj mrsio još uvijek mokru kosu koja je na jastuku ostavljala trag. Svoju je lijevu nogu prebacila preko njegovih te ju je on pridržavao desnom rukom. Tako ležeći izgledala mu je poput anđela i nije mogao, a da ne zapjeva onu pjesmu.

"Jesi ti stvarno poćeo pjevati Garavušo od Škore?", podigla je glavu s njegovih prsa i u oči ga pogledala vragolastim pogledom.

"Nisam si mogao pomoći, nije lako ne zapjevati kad si u krevetu s najzgodniom garavušom koju poznaješ", poljubio ju je na blic i ona se nasmijala.

"Neću biti toliko zgodna za par tjedana kad budem izgledala kao da sam lubenicu progutala"

"Ne, nećeš", prostrijelila ga je pogledom,"bit ćeš još zgodnija sa predivnim stomačićem."

Brzo ju je okrenuo na leđa i krenuo ju ljubiti počevši od usana, a zatim sve niže. Lagano se spuštao niz njezin vrat do njezinih grudi koje su bile znatno veće nego zadnji put kad ih je vidio. Znao je da su osjetljive pa je njima posvatio posebnu pažnju. Izluđivao ju je time što jok radi te mu je prstima prolazila kroz kosu, potaknuvši ga tako da nastavi.

Na kraju je došao do njezinog trbuha. Bio je lagano zaobljen te je tako odavao da u njemu raste novi život. Predivno joj je stajao i nije mogao odoljeti da i njega ne izljubi, ovaj put više iz ljubavi prema djetetu nego strasti prema njoj. Još se nije ni rodilo, a voli to dijete više nego išta na svijetu. Nikad nije mislio da će moći osjećati toliko snažnu ljubav prema jednoj osobi.

"Jesi li razmišljao o imenima?", upitala ga je prolazeći mu prstima kroz kosu. Podigao je glavu s njezinog trbuha kako bi ju pogledao u oči.

"Nisam nešto puno razmišljao, ti?", rekao je i svoju glavu naslonio na trbuh nebi li nešto čuo.

"Mislim da je najbolje dati neko kratko ime, pošto će uzeti tvoje prezime"

"To ti je dobra ideja, ne želim da se naša curica muči dok piše svoje ime i prezime"

"Ti još uvijek misliš da je curica?"

"Da, i već imam savršeno ime za nju", poljubio je njezin trbuh posljednji put i zatim se vratio gore kod nje. Ležala je ispod njega dok je on svoje ruke stavio sa svake strane njezine glave, kao da će raditi sklekove.

"Ma stvarno? A hoćeš mi reći što si smislio?", svoje je ruke stavila oko njegova vrata i polako ga približavala k sebi.

"E to ću ti reč kad se rodi", poljubio joj je nos i tako ju nasmijao.

"A daj, Mario! Reci mi", on je odmahnuo glavom. Zlobno se nasmješila kad je dobila jednu ideju.

Svom ga je snagom okrenila na leđa i prije nego što se mogao snači, sjela mu na trbuh. Divio se snazi koje posjeduje jedno tako malo biće dok ga je ljubila po licu i vrati, zaobilazivši njegove usne. Izluđivala ga je radeći mu to, ali on se nije dao lako smesti. Želio je tu tajnu čuvati do zadnjeg dana.

"Ne trudi se, neću ti reći", ovaj je put on nju gotovo bez imalo truda okrenio i nastavio gdje je stao.

~*~*~

Iduće jutro se probudila u Marievom zagrljaju. Sve bi to bilo lijepo i krasno da ju nisu mučile jutarnje mučnine. Iskočila je iz kreveta ne mareći hoće li time probuditi Maria ili ne, bitnije joj je bilo na vrijeme doći do toaleta.