Iskra*Mario Mandžukić*

5.Poglavlje

"Mama, pusti me zakasnit ću", rekla je Antonela svojoj uplakanoj mami koja je je još uvijek čvrsto grlila, "Javljat ću ti se svaki dan, ne brini sve će bit okej."

"Zašto svi tako brzo odrastate? Tek si jučer bila beba, a za 6 mjeseci ćeš ti dobit svoju bebu. Dok se okrenem i prababa ću postat", kroz suze je govorila Vesna ljubeći i grleći svoje najstarije.

Početak je rujna i kao što su se dogovorili, Antonela odlazi živjeti s Mariom u Madrid. Odlučila je provesti svoje posljednje ljeto prije bebe sa svojom obitelji jer je shvatila da, kad postane majka, neće imati puno vremena za išta drugo osim njega ili nje. Stoga je svoje slobodno vrijeme maksimalno iskoristila. Skoro svaki dan provodila je s Mateom i Izabel dok oni nisu otišli na odmor u Grčku. Nakon toga otišla je i u Njemačku gdje je 10 dana boravila s tatinom obitelji. Za kraj, otišla je i na Hvar, gdje Danijel ima vikendici, te tako provela zadnja svoja 2 tjedna u Hrvatskoj.

Svo to vrijeme se svako malo čula s Mariom, gotovo svaki dan. Nisu se vidjeli uživo od kad je otišao na treninge za svoj novi klub, Atletico, no zato su se vidjeli preko skype-a. Ti njihovi razgovori vrlo su ih zbližili te je puno novih stvari saznala o njemu, kao i on o njoj.

"Pazi na sebe, ne pričaj s nepoznatim osobama..."

"Mama, nisam dijete. Uostalom, Mario će biti tamo i pomagat će mi. Ne trebaš se brinuti", čuli su posljednji poziv za let za Madrid,"Moram ići, volim vas sve puno."

Posljednji put ih je sve izgrlila i izljubila, svoju mamu posljednju koja je još uvijek lila suze. Hormoni joj nisu davali mira pa je počela plakati i Nela.

"Moraš ići", odmaknila se Vesna korak iza,"Volim te, sine, i pazi na sebe i na bebu."

"Hoću mama, volim i ja tebe", rekla je te potom brzinskim korakom krenula prema izlazu za svoj avion.

Brzo je pronašla svoje mjesto koje je bilo uz prozor. Udobno se smjestila te potpuno isljučila od ostata svijeta stavivši slušalice u uši. Prepustila se mislima o svom daljnjem životu dok je lagano gladila već pomalo vidljiv trbuščić.

Nekako je bila sretna što napokon odlazi iz Zagreba, da nedostajat će joj obitelj, ali taj grad nikad u njoj nije budio istinsku sreću. Uvijek se osjećala kao da nešto nedostaje da je sreća na neki način nepotpuna iako je naizgled sve bilo savršeno. Provela 14 godina svog života, a nije se osjećala kao da tamo pripada.

Razmišljala je hoće li se tako osjećati i u Madridu. Ono malo što je vidjela na slikama, čini se kao da je predivan grad iako dosta velik. Nada se da će se tamo uspjeti snać i da će u njemu napokon pronaći istinsku sreću, ipak će se tamo roditi njezino prvo dijete.

Mario... Ne prođe dan, a da ne ponisli na njega. Kako da ne pomisli, kad u sebi nosi dio njega. Vrlo je uzbuđen zbog djeteta, više nego ona, i poćeo se ponašati dosta zaštitnički prema njoj. Naravno, ne može ju previše kontrolirati kad nije tijelom prisutan, ali barem je Nela vidjela kako će se prema njoj odnosit kad se preseli.

Pročitao je jednu knjigu o trudnoći pa se ponaša kao da je popio svu pamet svijeta. Svaki joj dan govori što bi trebala, a što ne raditi kao da to i sama ne zna. Nije bezveza išla 4 godine za medicinsku sestru. Iz dana u dan mu to govori no on ju ne sluša, samo tupi po svome. Odustala je prije par dana i počela je samo kimati glavom kad bi joj davao savjete, kao da je on bio trudan.

Drago joj je ipak vidjeti ga tako uživljenog i što mu je stvarno stalo do toga djeteta. Nema svaki muškarac hrabrosti za ovako nešto, pogotovo jer je javna osoba i ako novinari saznaju prije reda, raspisat će se on njemu po svim časopisima.

Nisu još razgovarali o tome kad će ostatku svijeta reći za njezinu trudnoću, ali to se sigurno neće skoro dogoditi.

Posljednji je put pogledala kroz prozor aviona i zatim utonula u san.