Ne dam zori da osvane,
imam i ja pravo još malo sanjati,
dotaknuti tu ćaroliju nestvarnog,
i ne probuditi se više,
već dugo spavam,
čini se skoro mjesecima,
i ne želim da to išta pokvari,
sve je tako nečujno,
nema glasova ni lupanja koraka,
i to mi odgovara u ovom trenutku,
ništa ne osjećam čak ni dodir tuđih prstiju,
ako se ikada probudim iz ovog sna,
ostat će mi samo blijeda slika događaja.
