Šta mi je ostalo nakon svega,
nakon lijepog vremena i vedrih oblaka,
samo oluja i kapi kiše na prozoru,
samo tama i jutra obojena u sivo.
Duboka praznina u srcu jednog bića,
i val suza nošen vihorom juga,
ove riječi pisane tugom duše koja umire,
i ocean pun pustih nadanja.
Buka izgubljena u šapatu tišine,
i uzburkano more bez brodova i barki,
izgubljeni snovi odneseni zajedno sa tvojim stvarima,
samo selim svoje srce i nikome ga ne ostavljam.
