Svira violina neku tužnu pjesmu,
čujem je kroz zidove,
u neprekidnima jecajima,
tako je lagana na valovima vjetra,
tako sumorna, gotovo sjetna.
Dotiču me njeni zvuci,
kao da joj čujem vapaj,
zanosi me ta melodija,
pridonosi mi značaj,
gubim se u njoj kroz sklopljene oči,
u toj harmoniji nota,
u gudalo što po žici kroči.
