Mrtva je duša uboge starice,
promatrala je dugo svoj život,
kroz svoje oči vidjela samo rupe,
i djecu je svoju spremila na odlazak.
Njene mile ruke milovale su svaku bijednu ručicu,
vodom umivala je suha usta,
ne bi li ublažila njihovu suhoću,
a, sada, sada se umorila.
Nema snage više.
na postelji spremaju njen odlazak,
da je isprate na dalek put,
da joj cvijećem ispune staze.
