Stariji

Poglavlje 8.

Došao je i taj famozni petak, a jedino o čemu sam mislila bio je Adam i njegova žena.
Nisam si mogla izbiti iz glave činjenicu da će je morati grliti... možda čak i poljubiti kako bi ih uvjerio da su zajedno i da je sa njima sve u redu.

Avan je po običaju kasnio. I na svoje vjenčanje će jednog dana isto... To kašnjenje mi je baš lijepo sijelo na ovu nervozu i unutarnji bijes.

"A da promjeniš auto možda bi i prije stigao. Ovo voziš od srednje'- obrušim se na njega.

'Voo stani malo, šta ti je auto kriv... Oprosti što ne vozimo svi Audi kao ti'- odvrati mi istom mjerom.

Gledam ga pokušavajući se smiriti prije nego kažem nešto što ću kasnije vrlo vjerojatno zažaliti.

'Ajde ulazi'- kaže pomirljivim tonom.

Sjednem i pozdravim se sa njime poljupcem u obraz. Koliko god ga željela ubiti u jednom trenutku već u slijedećem zaboravim razlog ubojstava. Takvi smo mi, prije svega čudni.

Na lokaciju stignemo brzo, kroz nekih 10-ak minuta što i nije loše za tako stari auto. Ne bi me čudilo da jednoga dana sve otpadne sa njega. Samo onako ničim izazvano.

Nisam željela ići u crkvu i prisustvovati ceremoniji, od tragedije prije 10-ak godina nisam za te stvari, sve me podsjeća na taj događaj i previše mi je...Stoga smo odlučili pojaviti se samo na zabavi.

Sjeli smo za naš stol i čekali ulazak mladenaca dok su gosti polako pristizali i smještali se.

Bila je ogromna gužva, igla više nije stala kada su svi pristigli.
Nikada nisam voljela ogromna vjenčanja od 300-500 ljudi... više sam bila za intimnu atmosferu sa ljudima koje zaista želim da budu uz mene na taj veliki dan, sve ostalo je bilo preseravanje i lov na poklone... jer šta će mi osoba sa kojom se nikada ne vidim, a vrlo rijetko i čujem taj dan? Radije bi da su to ljudi koji mi znače sve, makar ih bilo i 10.

Slavlje je počelo pa sam kao patka morala pratiti Avana dok se pozdravljao sa svojom rodbinom koja je bila i više nego znatiželjna.

'O lijepa ti je djevojka', 'Gdje ste se upoznali?', 'Čula sam glasine da je trudna', 'Kada će vaše vjenčanje?'; Samo su neka od pitanja kojima su nas obasuli, od nekih mi je bilo i muka pa su stvarno mislili da očekujemo prinovu... kako god, izdržala sam to samo iz protusluge koju ću jednoga dana itekako iskoristiti.

Večera je protekla mirno, za razliku od drugih mladenci su odlučili prvi ples otplesati poslije jela.

Mladenkin otac se popeo na binu i preuzeo mikrofon. Trabunjao je kako ima neko iznenađenje za kćer. Vohooo, striper je prvo što mi je palo na pamet, no onda sam mućnula glavom i shvatila da nije striper već prokleta Ana Evans sa prokletim(čitaj, zgodnim do bola) mužem.

Svi su zadivljeno pljeskali dok sam ja pokušavala shvatiti cilj njenog dolaska.

'Melinda je vaša obožavateljica, volio bi kada biste pročitali njen prvi rukopis'-stari joj je uvali u ruke tri kile teške papire koje je ona sam proslijedila dalje do Adama koji pak nije znao što sa njima dok ih je mladenka grlila smijući se. Bila je presretna vjerujući u njene romantične priče ne znajući da je njen život tragedija.

'Gle ovo, idemo se slikati sa njima... pa to je Ana Evans'- Avan se ustao povlačeći me za ruku.

'Si ti lud?'- viknem otimajući se.

'Ne pada mi na pamet'- nadureno prekrižim ruke i sjednem gledajući mulca kako se ide slikati.

Pjevač najavi prvi ples i svi se okupe oko plesnog podija... pa dobro, barem oni koji imaju partnera.