Stariji

Poglavlje 17.

'Dean Josh'

'Šta Dean Josh?'- zbunjeno gledam u Christiana koji baca fascikl pred mene.

'Starkeljin partner'- kaže smješeći se.

'Isuse, Christian...'- prijekorno ga pogledam. 'Hvala ti'- zagrlim ga kratko bacajući se na listanje dosjea, previše adrenalina trenutno kola mojim venama i ne mogu se smiriti. Slova mi bježe sa papira. Ne mogu ih pročitati.

'O Bože, šta sad da radim? Nisam mislila da ćeš saznati ime tako brzo... ne zn...'-panično počnem šetati oko stola.

'Smiri se'- uhvati me za zapešća obje ruke pa postavi kako bi ga gledala ravno u oči.

'Ovo ću te pitati samo jednom i odgovor mi moraš dati odmah, jer idem Maya, prekosutra moram biti natrag na poslu... ali ako kažeš ostati ću'- zbuni me. Mora ma posao, a ostao bi...

'Šta?'- složim zbunjenu facu dok vrtim riječi u glavi.

'Ako želiš moju pomoć ostat ću, biseru'

'Marš, previše sam uzbuđena da bi mogla razmišljati'- opravdam se konačno sjedajući na jedno mjesto.

'Ne možeš sama, ovaj čovjek je opasan'

Nažalost u pravu je. Ni od Ivana se nisam mogla obraniti, kako ću tek od ovoga.

'Ne znam... ne znam šta da radim... Tako želim pravdu za svoga oca, a Adamu sam obećala da neću prčkati po prošlosti... '

'Samo kaži i stvar je riješena'- ozbiljno kaže sjedeći preda mnom na stolu. Sledim se od tog izraza lica.

'Ubit ćeš ga?'- glasom tišim od šapta pitam strahujući od odgovora.

'Ne budalo'- ustane sa stola.

'Ostat ću pomoći ti... to će biti riješeno'- zavrti glavom.

'Toliki kriminalac baš nisam'

Nasmijem se umjetno. Jeziv je.

'Razmislit ću...'- promrmljam pa se zavučem u sobu kako bi u miru lakše pročitala dosje.

Sutradan je Christian došao na suludu ideju da upoznamo dotičnog Deana, da se pretvaramo kako bi ga izbliza prostudirali.

Malo mi je sumnjiv i on što se tako angažira oko mojih mutnih poslova.

Malo je reći da sam suze isplakala od smijeha. Lud je, naravno da neću.

'Kad se bojiš staronje, hajde priznaj bit će ti lakše'- zadirkuje me točno tamo gdje sam najosjetljivija.

Zove ga starcem, a komotno mu može parirati u svemu. Baš svemu.

'Nije to strah to je bojazan od prekršenog obećanja, pogažene riječi...'

'Ma daj, lupaš gluposti... ideš sa mnom ili ne?'

Nabaci jaknu preko ramena pa zastane čekajući moj odgovor.

'Jj-a... naravno'- zatečena smjelošću koja ga krasi pođem za njime.

(...)

'Tako i treba glupačo'- dere se na mene dok me podiže sa zemlje.

'Ti si glup, glupane!'- udarim ga po ramenu dok se uspravljam na noge.

'U štiklama ideš provalit u kuću, bravo Maya'- pljesne tetralno rukama pa se okrene ispuhujući bijes.

'Slušaj seronjo, da sam znala da želiš provalit možda bi i obula nešto drugo!!'- vrisnem na njega zaboravljajući da smo još blizu Joshove kuće i da nas njegovi mrge mogu lako ćuti.

'Šššš!!'- stavi mi ruku na usta dok me odvodi cestom dalje do auta.

'Koliki ti mozak imaš Maya? Šta si mislila da ćemo samo tako doći na vrata i pokucati kao djeca u Noći vještica tražeći slatkiše?? Jesi li pročitala dosje?? Šta piše u njemu, ha? Okorjeli kriminalac i teški manipulator, a koliko je ono ljudi ispod njega? Preko 50 Maya! Onaj zaštitar nas je mogao ubiti kao iz šale da mu nije zazvonio mobitel. Zbog tebe! I tvojih glupih štikli koje odzvanjaju kao da bombe pucaju.' - viče na mene.

Jedva se suzdržim da ga ne lupim.

'Eto neka si ti bistar kao voda, a ni ne kažeš mi da me vodiš u obijanje kuće'- frknem na njega boreći se da mu ne počupam onu nakaradnu frizuru.

'Ugh, sjedaj ne da mi se raspravljat'- iznervirano kaže prelazeći na vozačku stranu.

'Šta radiš?'

'Vozim u stan, šta drugo'

'Ključeve ovamo, ja vozim, Audi je moj' stanem pred njega otimajući mu ključeve.

'Možda bolje da me onaj ubio nego ti sa svojom vožnjom'- progunđa no ne odvratim mu ništa. Pametniji popušta.

(...)

'Zašto te nisam vidio dva dana? I ako kažeš da razlog ne postoji naljutit ću se'- Adam me ljutito gleda dok sjedam nasuprot njega

'Umorna sam'- pokušam ga zavarati zijevanjem.

'Možeš ti i bolje... sad mi reci šta je'- ozbiljno me pogleda i znam da nemam kamo.

'Malo sam istraživala...'- gledam u prste bojeći se pogledati ga.

'O čemu?'

'Um... tatinoj smrti'- prevrne očima.

'Maya... iskreno mi reci šta si radila?'

'Nništa?'- nakrivim glavu strahujući od njegove reakcije.

'Maya...'- procijedi.

Znam da ću dobit i te kakvu bukvicu no moram mu reći...

'Christian i ja smo provalili u Deanovu kuću'- razgorači oči od šoka.

'Ti si šta??'- vikne.

'Prov...'

'Ma čuo sam te samo se pitam kako ti je dovraga to palo na pamet????'- nadglasa čak i radio koji svira u pozadini.

'Je li vas skužio??'

'Nnije, mislim jedan zaštitar je no izukli smo se'- zataknem kosu za uho srameći se pogledati ga. Prekršila sam obećanje zbog munjenog Christiana.

Zbog njega će me i u zatvor otjerati.

'Sve bolje od boljeg Maya... užasno sam ljut na tebe!'- ustane tražeći kaput od konobara.

'Javit ću ti se'- promrmlja pa izjuri van.

Christiane ubit ću te!

Znam znam... nastavak nije išao ohoho i žao mi je zbog toga... Ne stignem nekada  ni disati, a kamoli pisati 😧 no evo sad je tu pa uživajte ❤
Ly, Proud-Mom💙