Stariji

Poglavlje 9.

Budim se sama u Adamovu krevetu. Njegova strana je uredno složena što mi daje naslutiti da nije ni spavao u njemu... frustrirano se bacim bacim  natrag stavljajući drugi jastuk na glavu dok mi u malim filmovima pristiže jučerašnji dan i svađa sa njime za koju sam prvenstveno sama kriva, no i on je imao svoje prste u njoj.

Kucanje na vratima natjera me da ustanem i suočim sa njime.

'Da'- nespremno kažem podižući se na guzicu.

'Maya'- Denis proviri iza vrata. Njegova pojava ovako rano ujutro izenadi me.

'Reci'- znatiželjno zataknem pramen kose za uho kao da će on učiniti da bolje čujem.

'Gdje je tata?'- uđe izgledajući i više nego zabrinuto.

'Kako misliš gdje je?'- ustanem na noge povlačeći majicu dolje.

'Nema ga od sinoć. Razgovarali smo o maminoj selidbi i onda je odjednom otišao. Mislim da je kod nje, ali ne javljaju mi se niti jedno.'- potišteno priđe ne znajući šta da radi.

Od primisli da je sa njom želudac mi se izokrene nekoliko puta, no ne dam da Denis primjeti da me smeta.

'Možemo do mamina stana, molim te'- sklopi ruke tražeći me nemoguće.

'Ne Denis, mislim da to nije pametno, otpratit ću te ako želiš no unutra ideš sam'- kažem tražeći odjeću koju sam imala juče.

Mali je lud. Kao da ne zna šta se događa sa njegovim starim i sa mnom.

Našavši haljinu navučem je na sebe i pričekam Denisa da se obuče.

'Možda tata radi pa ti se ne javlja i mama isto- kažem pokušavajući ga utješiti, no više govorim kako bi smirila sebe.

Dovezemo se taksijem do zgrade u kojoj živi njegova mama i Denis izađe dok ja ostanem čekati.

Nema ga nekih desetak minuta, a onda izađe zajedno sa Adamom.

Srce mi stane kad vidim kako izgleda.
Kosa mu je bila u neredu dok je kopčao košulju jureći za Denisom koji ga je doveo ravno u taksi.

Prokleti klinac!

'Maya?' -razjapi usta čudeći se što sam ovdje.

Pokušam ga ignorirati no teško je kada mi pogledon probija kroz kožu.

'Idemo li?'- upitam Denisa koji kimajući glavom gura oca da sjedne.

'Otkud ti...?'

'Spavala sam kod tebe. Dijete ti se presjeklo kad je shvatilo da te nema, tražio me pomoć i pomogla sam mu. Ok?'- prekinem ga ne gledajući u one đavolje oči. Šta je kvragu radio u njenom stanu? I zašto je uopće išao onamo onoliko kasno? Šta znači ta razbarušena kosa? I taj pokajnički pogled kojeg trenutno ima? Šta??

Vrištim u sebi pokušavajući riješiti tu zagonetku dok mi ponos brani pitati ga šta se dogodilo.

'Mene ostavite iza ugla'- kažem taksistu uvjerena da je ovo posljednji put što sam si dozvolila ovakvu glupost.

Nisam stvorena da izvodi budalu od mene niti sam toliko smotana da ne bi mogla naći nekoga drugoga.

Kunem samu sebe što sam sa puke privlačnosti prešla ma svojatanje... što sam prerano uključila osjećaje.

'Maya, možemo razgovarati?'- stišče me za nadlakticu no ne dam se. Ne može toliko utjecati na mene, nadam se.

Čin se auto zaustavi, bacim novce vozaču i izađem ne rekavši ništa. Nemam mu zapravo što reći... ono što je bilo bitno, jutros je izgubilo na važnosti.

Ne očekujem da me slijedi, ne očekujem niti želim no ipak čujem dozivanje na koje se pravim gluha.

'Što radiš?'- okrene me k sebi ne obazirući se na silu koju je pritom upotrijebio.

'Ja nisam još jedna u nizu djevojčica koja će žmiriti na tvoje propuste i biti gluha za uvrede'- istrgnem se gledajući u Denisa koji stoji nekoliko koraka iza oca.

'Sve si kri...'

'Shvatila sam ja dobro... da sam bila budala koja je čak i povjerovala u priču oko lažnog braka.'

'Maya nisi u pr...'- Denis se ubaci no pogledom ga presjećem da zaboravi što je želio reći.

'Idemo razgovarati negdje drugdje... ulica nije mjesto za to'- pokuša me uzeti ispod ruke no odmaknem se otresavši njegove ruke sa sebe te krenem što dalje od njih, što dalje od ove zbrke.

Nisam mislila da će tako biti, mislila sam da je ono što osjećam prema njemu samo seksualna napetost, požuda... Prevarila sam se, danas sam to i shvatila. Ljubomora koju sam osjetila vidjevši ga kako izlazi iz ženina stana bila je dokaz da sam razvila nešto prema njemu... bila to potreba ili ljubav... niti jedno nije bilo dobro.

'Maya!'- dotrčao je do mene baš kada sam pomislila da je odustao.
Nisam stala, nastavila sam svojim putem za koji nisam znala ni kamo vodi.

'Misliš da bi trčao za tobom ovoliko da mi nisi bitna? Misliš da bi pravio budalu od sebe nasred ulice zbog nekoga do koga mi nije stalo?'- viče tjeravši me da stanem.

'To radiš samo kako bi se pravdao'- okrenem se bijesna što govori jedno, a radi drugo.
Priđe sasvim blizu stavljajući ruke na moja ramena dok mu pogled odaje da je ljut jednako koliko i ja.

'Živciraš me trenutno jer me ne želiš slušati'- šapne.

'Imam jako lijepu kaznu za to'- namigne spuštajući usne do mojih. U sebi se molim da me ne dotakne, jer ako to učini bit ću gotova... stvar će biti završena.

'Nemam zašto pravdati se. Nisam učinio ništa loše'- okrzne ih jezikom čineći ovu stvar sve teže podnošljivom.

'Zašto si bio u njenom stanu?'- u transu se ipak sjetim bitne činjenice-  Da je noć proveo kod nje.

'Nje nije bilo, Denis je rekao da ga želi pod svaku cijenu povesti u novi stan. Otišao sam kako bi raspravili to jednom zauvijek... no nije je bilo, a stan je bio otključan. Ostao sam samo kako bi pripazio da netko ne naiđe.'- nasmije se odajući da je svjestan da padam na njega sve više. Da je svjestan moći koju nadamnom ima.

'Zašto si ostao? Brineš za nju?'-pogledam ga želeći jasnije objašnjenje.

'Maya, ona je Denisova majka, naravno da brinem za nju, zbog njega. Znam koliko ju voli iako je trenutno ne želi ni vidjeti.'

Kimnem ne znajući bi li mu trebala vjerovati.

'Ostavio si me samu u krevetu da bi išao pričati sa njom u jedan ujutro'- ponovnim čisto da se uvjerim jesam li dobro shvatila.

'Bila si pijana Maya... a kada je dijete u pitanju ne zanima me je li noć ili dan, veče ili jutro.'

Napučim usne svjesna da je u pravu i da polako gubim ovu bitku.

'Slatka si'- nasmije se tjerajući sive oblake iznad nas.

'Slatka si dok se onako ljutiš i radiš ljubomorne scene... sviđa mi se to'-primi me za leđa pritiskajući naša tijela jedno uz drugo.

'Sviđa ti se žena na rubu živčanog sloma?'- pitam podižući ruke do njegova lica koje kratko pomazim.
Bože koliko je prekrasan.

'Sviđaš mi se ti, svakako, sa svime i u svakoj pozi'-skupi mi kosu sa ramena izlažući vrat svojim pohotnim ustima.
Uzdahom reagiram na trnce koje njegov dodir proizvede.

'Baš svakoj?'- zezam ga prateći mu pogled koji luta po mome lice i grudima. Zagrize usnu znajući kako to opijajuće djeluje na mene.

'Nisam li ti već rekao da si nestašna?'

Zavrtim glavom smijući se.

'Lažeš...'- šapne.

'A i za to imam kaznu...'- značajno me pogleda pa se vratimo natrag do Denisa koji mas čeka pored taksija.

Zagrli me i kratko promrmlja zahvalu dok se vraćamo u Adamov stan za koji sve više mislim da mi postaje drugi dom zbog količine vremena koje provodim u njemu.

😘😘
Ly, Proud-Mom💙