Stariji

Poglavlje 11.

Čim je Adam otišao napustila me sva dobra volja i raspoloženje se za sekundu promjenilo.
Za to je bio dovoljan samo jedan pogled na mulca koji me do prije nekoliko godina toliko psihički zlostavljao da to nije bilo normalno.

Ne bi prošao dan da mi ne bi uputio neki zlobni komentar na račun izgleda, mada sam znala da nije u pravu, stalno zvocanje nad glavom utjecalo mi je na život. Postala sam nervozna, ljuta, osorna... bila sam pod stresom i stalnom strepnjom od njegve slijedeće zlobne riječi.

Kasnije, kada smo oboje prešli na faks, nekako se udaljio od doma i nas kao obitelji. S time je prestala i ta agonija.

I drago mi je sada vidjeti da treba moju pomoć. Sad mu se mogu osvetiti.

'Šta radiš ovdje?'- pitam ga promatrajući kako pije vodu naslonjen na radnu ploču.

Znajući njega, ponovno je neki mutan posao u pitanju. Zavežem ogrtač pa se nabalim u naslonjač zauzimajući pozu psihologa.

'Angažiran sam kao fotograf na jednom vjenčanju'- spusti čašu dok očima razgleda po stanu.

'Lijepo ti je ovdje. Sama si i dalje?'- posprdnim tonom će.

'Fotograf? Ti?'- zanemarim očit pokušaj provokacije dok pokušavam prokljuviti šta se događa. Nikada ga nije zanimala fotografija samo provod, zabranjene stvari i kriminal... otkud sad odjednom to?

'Jadna mala Maya... još uvijek je sama. Bez cimera, bez prijatelja... osim onog starog od maloprije'- preskoči preko kreveta kao nekada pa se pruži koliko je dugačak.

'Ne radi to ovdje'- upozorim ga pokušavajući ignorirati bolesne riječi koje dolaze iz njegova bolesna mozga.

'Dobro mama'-zakoluta očima što mrzim. Obožavam kolutati očima i sama, no kada netko drugi to učini preda mnom dođe mi da mu iste iskopam.

'Isti si kao prije, uopće se nisi promjenio'- bacim jastuk na njega želeći ga udariti... jako.

'A ti si ostala ista, samo uspješno glumiš da te ne diraju moje riječi'- zastanem shvačajući da je postao pametan. Doduše ne mnogo, no i to je napredak za njega.

'Ne diraju me Christian, jer sam uz njihovu pomoć psihički toliko ojačala... da me ništa više ne dotiče'- ravnodušno dobacim.

'Pravi se...'- ustane kako bi uzeo mobitel u ruke.
'A što kažeš da javimo tvojoj mami sa kime se družiš?'

'Daj ne ponašaj se kao dijete'- ljutito uzdahnem. 'Šta nju briga sa kime se družim? I tebe isto?'- frknem već ludeći, a nije prošlo ni sat vremena otakako je tu.

'Ljuta si, vidiš, to je nešto što mi dokazuje kako ipak nisi ravndušna na moje riječi onoliko koliko si samu sebe uvjerila'- odloži mobitel natrag i smiri mi srce na sekundu.

'Isuse'- ustanem želeći se što prije maknuti od njega no blijesak fotoaparata nakratko me zaslijepi.

'Briši'- zaprijetin držeći mu prst pred nosom.

'Ni u ludilu'- prohuja pored mene u Jenninu sobu.

'To je zauzeta soba. Cimerica spava u njoj'- krenem za njime no uzalud, već je golog torza i prevrće se po čistoj posteljini. Da Jenna ovo vidi mislim da bi moždani dobila.

'Oho još jedna cura! Blago meni!'- glumeći sreću pljesne rukama pa doda; "Nadam se da je zgodnija od tebe.'

Zaustim kako bi ga stjerala nekamo no stanem na vrijeme ne rekavši ništa. Ne vrijedi se prepirati sa njime. Glup je.

'Večeras me vodiš u restoran'- dobaci dok izlazim iz sobe.

'Jedi šta nađeš u kuhinji, imam druge planove'