Stariji

Poglavlje 10.

Čim smo stigli do stana Denis je izjurio iz taksija javljajući se na mobitel. Osmijeh mu se razvukao preko čitava lica.

'Mislim da ima djevojku'- reče Adam ponosno gledajući za njime. Oči su mu svjetlucale posebnom svjetlošću koja je to i dokazivala.

Nasmiješila sam se ljepoti toga prizora. Gotovo da sam mogla osjetiti tu njegovu očinsku ljubav koju je čuvao samo za Denisa, tu posebnu ljubav koja je pak sa druge strane, meni toliko nedostajala. Nedostajao mi je i otac, puno.
Mobitel je zasvirao u torbici odganavši mi misli koje su otišle u drugom smjeru. Izenadila sam se pročitvši tko me zove.

Prateći Adama izađem iz taksija usputno se javljajući. Neka misli da nisam čula zvonjavu.

'Reci mama'- odglumim sreću što me nazvala. Ona zove samo kada treba uslugu.

'Maya, koliko dugo se nismo čule... što radiš dušo? Kako si?'- iritantnim glasom kaže. Bože, majka mi je ali ju nekada ne mogu podnijeti,pogotovo ne nakon što se udala po drugi put otkako je tata poginuo. Prvi brak joj je kratko trajao zbog ne slaganja dok ovaj sa Jamesom traje već godinama.

'Ne glumi zanimanje, reci što trebaš, imam posla'-kažem gledajući u Adamovu pozadinu.

'Ovaj... Maya... znaš Christiana, Jamesovog sina?'

'Mhm'-promrmljam i dalje zureći u perfekciju ispred sebe.

'Večeras dolazi u grad, a mi nismo ovdje, pa te zovem da te zamolim da ga odvedeš k sebi na tri, četiri dana najviše, dok mi ne stignemo natrag...zaista bi nam učinila usl...'

'Nema šanse!'- izderem se natjeravši Adama da se momentalno okrene.

'Neću glumiti dadilju onom mulcu, znaš da ga mrzim, zaboravi'- snizim ton ljuta na nju zbog glupe ideje. Da ne bi čuvala nekog mulca dok oni uživaju tamo negdje.

'Ne pravi se glupa, znaš da ste isto godište. Maya molim te, treba samo smještaj...odužiti ću ti se'- ne odustaje iako zna da me neće lako nagovoriti.

'Mama neć...'

'Poslat ću mu tvoju adresu, hvala ti draga'- upadne mi u riječ pa brže-bolje poklopi.

Ubit će me ova žena.

Ljutito bacim mobitel u torbicu ne obazirući se na Adamov upitni pogled.

'Problem?'- stane pred mene pozorno me gledajući.

'Problemčina'- nervozno kažem ne znajući kako će Jenna reagirati na još jednu osobu u stanu. I to mušku.

'Mogu pomoći?'-odmahnem glavom.

'Obiteljske stvari'.

Kimne primajući me za ruku.

'Hoćemo na piće, baš bi mi dobro sjelo nakon turbulentnog jutra'- probudi zanimanje u meni za isto, no onda se sjetim da mulac dolazi i da ga moram pričekati, inače će mama postati deset puta gora nego što je sada.

'Ne mogu, moram riješiti taj problem'

'Treba ti neka pomoć Maya? Znaš da sam ovdje zatreba li ti bilo što'- primi me za obraze žareći mi kožu.

'Znam, hvala ti'- zagrlim ga oko struka polako zaboravljajući na jutrošnje događaje.

(...)

'Jenna, molim te, samo nekoliko dana, znaš mamu, ubit će me ako mu ne pomognem'- nagovaram ju već neko vrijeme no uzalud, uporno odbija djeliti stan sa muškarcem. Kaže da su prljavi, da smrde i da ne čiste za sobom. Ponekad pomislim da iz dubine duše mrzi sav muški rod.