Stariji

Poglavlje 20.

👀🔝😍
Uživajte,
Ly, Proud-Mom

'Rekao sam ti da odabereš boljeg brata'

Prostorija se okrene naopačke čim čujem taj glas.

'Ivane, nije mi drago što te vidim i molim te pretvaraj se da me nema'- kažem stajući u red nasuprot njega.

'Ne mogu'- reče prelazeći u moj red. Stisne se uz mene toliko da ne ostavi ni milimetar razmaka.

'Šta radiš to?'- zarežim skidajući ruke sa struka.

'Znam da te pogodilo to što se Adam i Ana ponovno zbližavaju, no ne očajavaj, drugi brat će te rado utješiti'- pomiriše mi kosu izgledajući kao manijak.

'Makni se od mene,ne želim raditi scenu ovdje. Izvoli'- pokažem mu rukom da stane ispred mene.

Prevrne očima no ipak me posluša. Čudo.

'Kako si saznao za njih dvoje?'

Pogleda me preko ramena mameći uzdah ženske iza mene. Fuj. Pali se na njega?

'Dobio sam jezikovu juhu od njega'- šmrcne.

'I naredio mi je da te ne diram ni za živu glavu'- podsmjehne se.

'I neće naravno'-obliže usnicu misleći da ću past na to.

Pala je ženska iza i to doslovno. Pitala me da ju pustim ispred sebe, što sam vrlo rado i učinila, sve da mu budem što dalje.

Nekoliko dana nisam izlazila iz stana nisam se čak ni Adamu javljala, ne znam što je sa nama i dijelom sam sama kriva za to, no nije ni on svetac u priči.

I kao mislima prizvan zazvoni mi mobitel.

'Isuse Maya'

'Adame'- formalno ga pozdravim automatski ispravljajući držanje kao da me vidi.

Ivan se znatiželjno okrene i stane do mene.

'Zašto se nisi javljala? Toliko sam te zvao, mislio sam da ti se nešto dogodilo...'

'Ne brini brate u dobrim je rukama'- Ivan se ubaci.

Odgurnem ga psujući mu sve živo. Nervozno stavim mobitel na uho znajući da ovo neće biti nimalo ugodno.

'Halo? Maya? Jel to Ivan?'- zagrmi.

'Nništa'- promucam. Kako su se uloge brzo promjenile. Sad on mene ispituje umjesto ja njega.

'Kako ništa? Šta radi on pored tebe? Kaži mi gdje si dolazim'

'U banci sam Adame, tu smo se sreli, doći ću kod tebe kad završim'

Samo mi poklopi. Super.

Pogledam u onog konja koji je baš na redu. Smiješka se nevino i da ga ne znam rekla bi da je dobar.

Odustanem od susreta sa bankarom i odem što prije izgladiti stvar sa Adamom dok nije pomislio na nešto odvratno.

Pozvonim i u sjećanje mi se vrati onaj dan i njihov susret. Naježim sd osjećajući kako mi se želudac diže.

'Uđi'- vikne iznutra.

Poslušam ga i skinem jaknu u hodniku dok nervozno idem ka njemu.

Sjedi u fotelji ruku prekriženih na prsima. Ovo malo koliko ga nisam vidjela gotovo da sam zaboravila kako dobro izgleda.

'Adame'- sjednem na naslonjač pored njega.

'Što radiš sa mojim bratom Maya? Misliš da ne znam da ste se i neki dan "sreli" u kafiću, još je i Josh bio ondje'-  zaurla.

'Krivo si sh...'

'Ne ne želim tvoja objašnjenja, nisam mislio da pucaš na dva gola'- pogled me ljutito.

Ma šta?

'Ni ja da te žena ponovno želi natrag'- uzvratim mu jednako bijesna pogled.

'To su ludosti. Ona i ja više nikada neć...'

'A što znači onda onaj četvrtak?'- iskopiram njen odvratni glas.

'Sastanak u školi za Denisa'- jedva suzdrži smijeh.

'Smij se, baš lijepo'- pljesnem rukama.

'Ne znam zašto sam uopće došla'- ustanem uzimajući torbu u ruke.

'Pusti torbu, skini majicu i dođi ovdje'- pokaže rukom na svoje krilo.

Da gospodine.

U glavi se već naveliko ljubimo.

'Maya'- procijedi.

'Ovdje... sada'- raskopča košulju i odbaci je od sebe dok ponovno rukom tapše lijevu nogu pokazujući mi da sjednem.

Ispustim torbu no ne skinem majicu jer želim najprije riješiti neke stvari.

Sjednem mu u krilo znajući da sam ponovno na svome mjestu. Gdje želim konstantno biti.

'Što mi prešučuješ u vezi Ivana?'- primi me za rub majice pa ju brzopotezno skine.

'To ti on treba reći... '

Nasmije se dok mi dlanovima masira grudi, struk, bedra.

'Nećeš ovako izvući ništa'- upozorim ga.

'Naravno, nisam ni mislio'- raširi mi noge tjerajući me da uzdahnem.

Oko čega smo se ono prepirali?

Mozak mi ishlapi dok me prima za vrat i energično ljubi šaljući tisuće valova niz tijelo.

Ma zar trebam razbijati glavu o Ani dok me ovako željno dočekuje?

Sve znam 😓 sori ljudi što nije išao prije