Zavedi me!🔚

Petnaesto poglavlje

Otvaram oči te ugledam sunce koje obasjava moju sobu, samo jedno mjesto na svijetu grije ovako. A to je Smallwill. Protegnem svoje ukočene i bolne mišiće, svaki kutak mog tijela me boli od ludo vođenog seksa cijelu noć.

Sinoć smo napokon stigli iz Moskve natrag i jedva sam dočekala svog sina privući na prsa. Ljubila sam ga po cijelom tijelu dok se je on migoljio u mojim rukama. A zatim ga je Tyler uzeo u svoje ruke i jedva su se odvojili jedan od drugog, to je bilo toliko slatko. Jedino nas je Eliot dočekao dok su svi ostali spavali.

Posljednja tri dana nismo uspjeli biti nimalo nasamo, a sinoć nismo imali vremena razgovarati. Sve što smo željeli je strgati odjeću jedno drugom i uživati u našem tijelu. Ljubio je svaki centimetar moje kože, pokazao mi je kako me voli, te sam mu uzvratila svakom atomom moje snage.

Nikad neću zaboraviti bol kad je Eliot došao i rekao da je Tyler morao pod hitno otići i ostaviti nas, naredna tri mjeseca bila su najteža u mom životu, nijedan šamar, nijedna pogrdna riječ nije toliko boljela, kao ne znanje gdje je on i šta je s njim.

Nikako mi nije jasno kako je Jasmin uspjela izdržati godinu dana, još na to sve je bila trudna s blizancima. Ja sam polako umirala u sebi, a izvana sam glumila sreću, sve zbog mog sina.

I negdje u tom postupku oprostila sam mu sve, željela sam samo da se vrati i da napokon ga zagrlim. Da nastavimo svoje ludorije gdje smo i stali. Čujem vriskove kat ispod i pretpostavljam da su se svi okupili u kuhinji. Osim Sofije i Gabriela oni su ostali u Moskvi da pokušaju malenoj curici srediti udomitelja, ili da nađu način da ju povedu s sobom.

Dohvatim svoj mobitel i nazovem Tillu u ovom trenu toliko mi nedostaje toliko želim da mi je blizu.
- Selina.
- Ej Tilli kako si?
- Evo idem na faks, kako si ti?
- Dobro, spasila sam Tylera i sinoć smo se vratili.
- Baš mi je drago. Selina jesi mu rekla već?

Protrnem i nisam sigurna kako izgovoriti sve što se meni dešavalo u posljednja tri mjeseca.
- Nisam, danas ću!
- Tata je izašao iz bolnice, i pitao je već za tebe?!
- Super neka sada ode u pakao!

- Znam Selina, ne duguješ mu ništa. Ali bar nazovi mamu, ona ludi jer navodno želi upoznati svoje unuče.
- To je sranje Atilla i ti to znaš!
- Znam, žele ti popovati, ali opet ti je mama, kako god okrene ne možeš pobjeći od toga.

Teško udahnem i već znam što će mi reći, i kako će mi to reći.
- Uredu nazvati ću ju.
- Moram ići Selina, volim te.
- I ja tebe, čuvaj se.

Vratim mobitel natrag na noćni stolić i nastavim gledati u strop, kao da će mi on dati sve odgovore na moja pitanja. Trebala bi Tylera obavijestiti da me je pravi otac posjetio, trebala bi ga obavijestiti da me je i polubrat posjetio.

I nijedan susret nije bio baš prijateljski. Obojica su htjela nešto od mene i za jednog sam sigurna da me želi ubiti, ako ne napravim što od mene želi.
Iz razmišljanja me trgne tiho otvaranje vrata i podignem se na lakat u isti tren kada Tyler uđe u prostoriju.

- Dobro jutro. - govori mi dok mu lice krasi predivan osmijeh.
- Jutro. - tiho odgovorim, gledam u njegovo lice koje je još prekriveno plavim modricama koje polako prelaze u ljubičastu boju.

- Jesi gladna?
- Ne, stvarno nisam. Molim te dođi sjedi ovdje kraj mene. - potapšam mjesto kraj sebe na krevetu i on me pogleda zabrinuto.

- Je sve uredu?
- Moram razgovarati s tobom, ali ne o nama mi smo super. - sramežljivi osmijeh proleti mojim licem jer je sve još nekako neobično govoriti o nama kao o paru.

Prilazi mi i sjeda do mene, te se i ja uspravnim i naslonim se na krevet. Nervozno kršim ruke na krilu. Znam da sam ja sigurna, ali ujedno znam da će poluditi kada čuje sve.