Zavedi me!🔚

Dvadeset - treće poglavlje

Polako spuštam usnulog sina u krevetić i nježno pomilujem njegovu glavu. Zaspao je na meni tijekom ceremonije, tako mu zavidim i ja bi rado zaspao da se mogu iz cijele te ludosti isključiti. Ali znam čeka me još gore, gurnem ruku u džep i napipam zlatnu kutijicu. Danas ću zapečetiti naše živote.

Danas ja, Tyler po prvi put ću kleknuti pred jednu ženu i zamoliti ju da ostatak svog života provede pokraj mene i učini me najsretnijim na cijeloj planeti.
Samo kutak mog mozga se pita šta ako me opet odbije, šta ako Selina nije na ovo još spremna.

Ali znate kako se kaže, "bez rizika nema profita" ma stavljam danas sve na kocku i riskiram kao nikad svoje srce na dlanu. Pa kud puko, da puklo!
Mobitel mi zavibrira te se polako okrenem i na prstima izađem iz sobe.

Tek kada zatvorim vrata za sobom iz džepa izvadim mobitel i javim se Jasonu.
- Ej?
- Je li ona tu?
- Ne Jason, Tilla nije došla.
- Pička materina! Jebem ti život!
Po glasu mu primijetim da ludi i želim mu pomoći tako jako, ali ako Atilla ne želi biti pronađena možda ju treba ostaviti jedno vrijeme na miru. Ali to mu ne govorim jer ipak volim svoju glavu na ramenima.

- Šta nema uspjeha?
- Šta misliš jebote da bi te tada zvao i pitao da li je tu?
- Ne želim pričati s tobom kad si nadrkani seronja!
Odmaknem mobitel i poklopim mu jer nemam snage za njegova kukanja sada.

Moram pripremiti iznenađenje i želim da sve bude savršeno, jer ona ne zaslužuje ništa manje.
A tada se sjetim da nisam uzeo Babyphone i vratim se natrag prema dječijoj sobi kada mi u kut ugla zapne kretanje kod jezera, priđem bliže prozoru i poznata krem haljina uz božanstveno tijelo mi je dokaz tko je.

Okrenem se i polako otvorim vrata te s stolića odmah ulovim Babyphone i lagano ih zatvorim. Sada je idealno vrijeme sama je, i na najljepše mjestu u ovoj vukojebini koja nam je svima prirasla srcu.

Pogledam ju još jednom kroz prozor i brzim korakom krenem van.
- Jasmin, David spava evo ti babyphone, a ja idem Selinu potražiti! - dodajem joj mali monitor u ruke i gledam kako se njenim licem razlije veliki osmijeh kao da zna da ću ju sada zaprositi.

- Ne brini pripaziti ću na Davida.
Okrenem se od ove blesave žene i potrčim prema jezeru. Kao da imam neku potrebu odmah biti pokraj nje, neki čudni osjećaj koji mi neda normalno disati.

Ali srce mi zalupa ludo onaj tren kada ugledam kako njeno beživotno tijelo netko vuče po podu. Srce se pretvara u tamu i kao pobješnjeli bik urliknem i potrči koliko li ovo skupo odjelo dozvoli.

Henry Junior digne glavu i panika u njegovom tijelu je ogromna. Pušta Selinino tijelo kao vreću krompira da padne na pod i brzim korakom krene trčati u smjeru svog auta.

Za petama sam mu ali ipak on bude brži, sjeda za volan i punim gasom krene u rikverc. Odmah vadim mobitel iz džepa i zovem Jasona.

- Pronađi mi jebenu crvenu Alfu, nema registracija i sigurno nema toliko jebeni Alfi u Smallwillu.
- OK pokušati ću, ali šta se desilo?
- Kreten je imo hrabrosti napasti Selinu! On je stavio svoje prljave ruke na nju!
- Je li ona dobro?

Okrenem se u mjestu i vidim da i dalje leži kako ju je on ostavio, i strah proleti mojim tijelom. Njena haljina je prljava, i teški uzdah mi pobjegne s usana.
- Ne znam, sada ću provjeriti.
Strah okupira svaki dio mog tijela dok koračam brzo prema njoj. Osjećam se kao da sam hodao sate do nje, a ne par sekundi.

Spustim se na koljena ispred nje i nježno podignem njenu glavu sebi na krilo. Blijeda je u licu užasno i kosa joj je prljava od ležanja na zemlji.
Previše je mirna pa joj provjerim puls, i kada shvatim da ju je vjerovatno samo uspavao od olakšanja bi vrištao.