Zavedi me!🔚

Deseto poglavlje

Brzo hodam jer me strah ako me stigne što će mi sve uraditi. David u mojom rukama vrišti od sreće, i mami meni osmjeh. Ubrzam korak i skoro pa da trčim. Gdje idem? Nemam pojma. Sve što želim je da na nekog naletim, pa da me spasi.

Njegovo sinoćno ponašanje pokazalo je koliko nemilosrdan može biti. Utjerao je strah u svaki kutak mog tijela, ujedno je pokazao da me može zaštititi i da se ne libi to učiniti. A sad sam postala lovina koja ne vidi izlaz. Dok mi je lovac za petama i stići će me svakog trena.

Nemam vremena ni diviti se ljepoti oko sebe, stresem se kada njegov glasan vrisak presiječe vjetar.

- Selina i u pakao!!
Ukočim se na mjestu i gledam oko sebe.

Šta radiš Selina? Misliš li stvarno da mu možeš pobjeći?

Odmahnem glavom na pitanje koje sam sama sebi postavila. I sjednem na mekanu zelenu travu, te krenem škakljati Davida koji se počne glasno smijati.

Osjetim njegovu prisutnost i prije nego ga ugledam, svaka dlaka na mom tijelu se naježi od njegove blizine. Ova strana Tylera u meni izaziva požudu i strah u isto vrijeme. Ignoriramo ga i nastavljam se igrati s sinom.

- Jesi gladna?
Okrenem glavu i pogledam ga, ponosno stoji naslonjen na drvo dok ruke je prekrižio na prsima. Svaki mišić na njegovim rukama je istaknut. Sunce lagano se probija kroz drveće i njegovu crnu kosu obasjava, dok njegove crne oči prate me kao tigar. Svaki tren spreman da skoči na mene.

- Da jesam! - kratko odgovorim i ustanem na noge te marširajući krenem prema kući. David se otima u mojim rukama i pruža ruke iza mojih leđa.
- Selina daj mi Davida. - zaustavim se i pružim mu Davida bez gledanja u njega.

Te se okrenem natrag i krenem u kuću, ulazim te ispred stepenica skrenem lijevo i uđem u prostranu kuhinju. Sva je u tonu crno bijele boje s velikim šankom na sredini sobe. Divim se ljepoti i jedva čekam da nešto skuham ovdje.

A onda se sjetim da me ovdje drži zatočenu i sve u meni splasne, čak i želja za jelo.
- Jednom u tjednu dolazi gospođa Thomas i pročisti sve te napravi ručak i večeru narednih tjedan dana. - govori mi dok Davida stavlja u sjedalicu za hranjenje.

Ignoriram ga i otvorim frižider, male posudici su poredane na policama. Te već napravljeno mlijeko u vratima. Impresionirana sam, pa zatvorim vrata i okrenem se i krenem prema izlazu iz kuhinje. Nemam više teka.

- Selina!
Zaustavim se ali ne okrenem se prema njemu.
- Do kada će ovo trajati? - tihim glasom me upita. Okrenem se i pogledam ga, lice mu je namršteno a oči tužne. Ne dozvoljavam da me njegove riječi dotaknu.

- Dok me ne pustiš!
- Rekao sam ti, ti si slobodna!
- Da sama, ja želim svog sina!!! - vrisak izleti s mojih usana, njegovo lice se mijenja u čisti bijes, kreće prema meni, a svaka stanica u mom tijelu želi pobjeći i sakriti se od njega. Trudim se ostati na mjestu, trudim se ne trepnuti.

Svakim korakom moje srce pumpa brzinom munje. Kad mi je dovoljno blizu da mogu osjetiti njegov muževni miris, moje ruke požele dirnuti njegovu stisnuti vilicu. Ali borim se protiv sebe, priđe mi još bliže i nosovi nam se skoro dodiruju.

Njegov dah miluje moje usne i tjeraju me da poližem suhe usne.
- Mačkice moja, bori se ali tvoje tijelo te izdaje. - podiže ruku i nježno pomiluje moju vilicu, prste spušta niz moj vrat. Tijelo mi treperi od njegovog dodira, oči mi se same zatvaranju i teško gutam.

- Tvoja koža me moli da stavim jezik na nju. I kladim se da si dolje sad jako vrela, tako bi želio te probati.
Predem od miline i primaknem se bliže, i skoro nam spojim usne, kada njegov glas prekine čaroliju.