Zavedi me!🔚

Četrnaesto poglavlje

- Volim te! Odavde do neba, i natrag!
Gledam u nju i kao da lebdim, nakon onakve stvarne mašte srce mi od radosti želi iskočiti van. Napokon! Tu je ispred mene i govori mi da me voli.

I sad sam sto posto siguran da nije samo u mojoj glavi.
- Do kada se mislite grliti, jer još uvijek smo na neprijateljskom terenu! - Gabriel nas gleda kao da smo poludili.

- Odmah! - povučem ju na noge i još jednom brzinski prislonim usne na njene.
- Tyler izgledaš loše! - tiho mi uz usne progovori, dok nježno rukom dodiruje moj obraz. Pokušam joj se osmijehnuti dok mi svaki komad lica od boli otpada, dok tijelo skoro pa nikako ne osjećam.

- Vjeruj mi, sreća premašuje svaku bol u mom tijelu!
- A zaboga, daj nastavite to vani! - Sofija nam dobaci dok prolazi pokraj nas, a onda se zaustavi i nježno me na brzinu zagrli, te iz džepa izvuče slušalicu i preda mi u ruku.

- Izluđuje me na uhu, javi mu se!
Stavljam ju u uho i kad ju dodirom upalim, Jasonov grubi glas ispuni svaki dio moj mozga.

- Trostruki idiotu! Jedva sam te našao, koji ti je kurac Tyler!? Želiš li poginuti!?

Glasno se nasmijem, mislio sam da mi nikad neće biti draže čuti njegov glas, kao sada.
- Toliko sam ti nedostajao?
- Puši kurac! Morate odmah napustiti to mjesto, ovaj Sofija je upravo ubila novog big Bossa i vjeruj mi, postati će gusto!

Ulovim Selinu za ruku kojoj obraz već poprima tamnu boju, bijes bukti mojim tijelom i tako bi voljeo da je opet živ da ga polako ubijam, jer je dodirnuo nešto moje.
- Vodi nas!

Ispred nas ide prva Sofija, pa ja i Selina a zadnji u nizu je Gabriel.
- Gdje su tvoji ljudi? Zašto ste vas dvoje sami? - upitam ih dok se brzo krećemo hodnikom.

- Išli smo na kartu iznenađenja, a da je Gabriel doveo svoje gorile bilo bi još gore ovako nas nisu očekivali! Ovaj moram ti reći nešto. Pripremi se na Eliota i Deana ludi su na tebe žešće!

Kimnem glavom znam to i sam očekujem.
- Sofija desno! - Jason nam u slušalicu govori gdje da idemo i po prvi put pogledam u svoju sestru. Tako sitna a ipak tako opaka. Na teži način je naučila kako opstati u životu, i žao mi je jer joj je kopile od našeg oca sve oduzeo.

Mrzim jer bez dileme povuče okidač, mrzim svaki aspekt njenog života na koji nema kontrolu. Jer sve i da sada postane obična djevojka, obična žena uvijek će nositi veliki križ na leđima, jer je ubila nekoga.

- A gdje su njih dvojica? - upitam dok nježno vodim Selinu za sobom, te svako malo se okrenem da pogledam u njeno predivno lice.

- Eliot je htjeo s nama, ali Jasmin je dobila napadaju panike i vjeruj mi jedva smo ju smirili. A Deana nismo mogli čekati on je Elenu i Mariju odveo u Italiju.

- Tko je Maria? - ona me pogleda bijesno preko ramena, sav pretrnem.
- Njegova cura! Tyler kada si se zadnji put čuo Deanom?
Zastanem na tren i sjetim se zvao me je, ali nismo pričali o njemu već o meni. Tipični Dean uvijek smo mu bitniji ja i Eliot, i ono što se dešava s nama. Dok on i Sofija imaju drugačiju povezanost.

- Nedavno, ali nije mi pričao o tome.
- Logičnom da nije, kad ga nisi ni pitao šta ima kod njega! - bijesno se okrene prema meni i spusti pištolj prema podu.
- Jebe mu Tyler, znam patio si bla bla! Ali Dean ima djevojku već godinu dana, jebeni godinu dana i ti nemaš pojma! Šta ti to govori?!

- Da si govno! - Jason nam odgovori u uho. Selina me stisne za ruku i primijetim Gabriela kako prilazi Sofiji te ju nježno povuče prema naprijed.
Osjećam se kao da sam iznevjerio cijelu svoju obitelj, toliko sam zabio glavu u svoju guzicu, da je bilo bitno samo ja i moja patnja. Dok ostali članovi su htjeli pomoći, pogotovo Dean, a jebeni ja sam ga gurnuo daleko od sebe, a on nam je toliko toga pružio, toliko toga riskirao. Da ni hvala od mene nije dobio!