Just friends

Chapter 2-Ready to go?

(Luke)

-Dobro kada joj planiraš reći?-Ashton se zavalio u fotelju i odgrizao veliki komad sendviča,trećeg ovo poslijepodne.

-Reći što?-pravio sam se glup dok sam namještao žicu gitare koja je neposlušno stršala unatoč mojim neuspjelim pokušajima da je obuzdam. Kako li ih samo uspijem pokidati?

-Ne pravi se glup. Znaš ti dobro o čemu pričam. Najbolji si mi prijatelj već 4 godine i više te ne mogu gledati takvog. Reci joj to već jednom i završi s time.-

-Što da joj kažem? Da je volim? Jesi li ti svjestan da će te dvije riječi uništiti ono što s njom imam cijeli život? Neka hvala. Radije ću glumiti najboljeg prijatelja nego da je zauvijek izgubim.-sa gorčinom sa izrekao ovu posljednju rečenicu.

-Možda te njezin odgovor iznenadi. Uostalom trebala je već shvatiti da si izgubio glavu za njom. Svi to vide. Čak mi je i Michael neku večer pričao o tome.-

-A vi nemate pametnijeg posla nego zabadati nos u moj ljubavni život. Rekao sam ti već da nema šanse. Ti ju ne poznaš. Ti ne znaš s kakvim je ona dečkima izlazila,o kakvim dečkima sanja. Vjerojatno očekuje da će s Harryem odjahat na bijelom konju u zalazak sunca.-

-A ja očekujem da će Angelina Jolie završiti sa mnom u krevetu.-Ash je prevrtio očima.-Ponaša se kao kakva glupava tinejdžerka. Ne znam što uopće vidiš u njoj. Nađi si poštenu djevojku koja će te voljeti a ne se zamarati s nekom glupačom koja slini za likom sa postera.-zgužvao je komad folije i bacio ga u smjeru koša. Naravno opet je promašio.

-Ne govori tako o njoj.-oštro sam ga pogledao.-Zar ne razumiješ? Ne postoji nijedna druga.-

-Kako god. Ti si najpametniji. Provedi ostatak života slineći za djevojkom koja ni ne za da si zaljubljen u nju. Sretno.-ustao se i podigao onaj komad što je promašio.

-Znaš bolje je kad šutiš.-ustao sam se i odložio gitaru kojoj čini se nema pomoći. Ionako mi danas nije do glazbe.

-Odlazim sada. Čujemo se kad već.-dobacio sam Ashtonu koji je sada tražio nešto po frižideru. Prestaje li on ikada jesti?

-Aham. Čujemo se.-dobacio mi je uz mrmljanje punih usta i zatim sam zatvorio vrata.

(Jennie)

-Dušo jesi li sve spakirala?-mama mi je upala u sobu po petstoti put danas i čudno je kako ta vrata moje sobe još uvijek drže.

-Da mama valjda jesam. Nisam malo dijete. Uostalom postoje tamo trgovine tako da ću se snaći ako nešto zatrebam.- prevrtjela sam očima i uložila zadnji atom snage da zatvorim kovčeg koji je bio pretrpan robom i svim mogućim aparatima za uređivanje kose.

-Ideš raditi tamo,ne šetati po modnoj pisti. Ne razumijem što će ti toliko odijeće.-prekrižila je ruke i sjela na krevet. Krasno. Sada neće otići barem pol sata.

-Mama nikada ne znaš kada ćeš upoznati muškarca svoga života. Uvijek moraš biti spreman.-

-Jao,ti i tvoji muškarci. Prestaješ li ikada razmišljati o njima?-

-Mama,provela sam zadnjih nekoliko mjeseci bez dečka. O zadnjoj,propaloj vezi ne želim ni razmišljati. Jednostavno dosta mi je toga. Dosta mi je neodgovornih dječaka koji razmišljaju kako što prije napiti curu i odvući ju u krevet. Želim muškarac. Pravog muškaraca,odgovornog koji zna usrećiti ženu. Razumiješ me?-prebirala sam po ormaru i shvatila da nisam stavila onaj sexy top kojeg sam kupila prošli tjedan. Kvragu. Tko će opet otvarat taj kovčeg?

-Valjda. Samo pazi što želiš. Ponekad se želje ostvare.-ustala je sa kreveta i krenula prema vratima. Uh,ovo je bilo i brže nego što sam očekivala.