Just friends

Chapter 3- You must be kidding me

(Jennie)

Naslonila sam se na njega nadajući se da to neće shvatiti previše osobno. Ionako sam ga svakodnevno grlila i skakala po njemu tako da je vjerojatno navikao na moj dodir.

Kao da mi je čitao misli,zario je svoje prste u moju kosu i nježno ih povlačio,pramen po pramen. Voljela sam taj osjećaj kada bi mi netko dirao kosu i nisam ni svjesna koliko sam se opustila dok mi se oči nisu počele sklapati protiv moje volje. Svladana umorom zbog nedovoljno prospavane noći zabila sam glavu u njegov vrat dok mi se miris kolonjske uvukao u nosnice.

Probudila sam se malo kasnije,sa glavom u njegovom krilu i refleksno se ustala dok mi je jedna slušalica ispala iz uha. On je srećom spavao kao i većina ostalih putnika stoga sam ga imala priliku malo bolje promotriti.

Izgledao je predobro za svoje godine. Ta neposlušna kosa stršala je na sve strane i obično je gubio živce zbog toga iako sam ju ja voljela baš takvu kakva je,plavu i neukrotivu.

I ta crna boja tako je dobro stajala na njemu. Moram mu to reći kada se probudi. Odavala je izgled bad boya iako je on bio daleko od toga.

No najljepša stvar na njemu dakako su bile njegove oči. Plave kao ocean koji skriva brojne tajne. Ponekad bih se izgubila u tim očima razmišljajući što se krije iza tog zamišljenog pogleda.

-Znaš da je nepristojno buljiti.-naglo je otvorio oči i ja sam se stresla tim neočekivanim potezom.

Nasmijao se i uskoro sam mu se pridružila posramljena svojom glupavom reakcijom.

-Jennie Collins se crveni. Ovaj datum ulazi u povijest.-nasmijao se još jednom i ja sam se nesvjesno uhvatila za obraze. Kvragu.

-Imao si nešto na licu.-ugrizla sam se za jezik koliko je to zapravo loša laž bila. Prvo ispeci pa reci-uvijek bih zaboravila na tu poslovicu. Za mene je bila karakteristična ona da bubnem i ostanem živa.

-Sigurno-okrenuo se na drugu stranu i zabio glavu u svoju duksericu-Nisi uredu,ja tebe pustim da spavaš a ti mene budiš. Stvarno ćemo morati poraditi na tvom ponašanju-

-Dobro-uvrijeđeno sam okrenula glavu dok mi je smiješak titrao na usnama. Zašto se smijem ko budala?

Krajičkom oka pogledala sam ga želeći nešto nadodati no on je već zaspao,izgubljen u svojim snovima.

Slegnula sam ramenima i izvadila mobitel razmišljajući kako sada napokon imam vremena da dovršim After koji sam davno počela čitati.

Ostatak leta nastavili smo se zezati,igrati različite igre riječi,spavati,slušati glazbu dok kroz prozor nisam ugledala predivnu plažu kojom Bahami privlače turiste već dugi niz godina.

Na trenutak sam pomislila da se naš avion srušio i da sam mrtva jer ako ovo nije raj onda ne znam što je.

***

Došetali smo se do ogromnog hotela i ubrzo sam požalila što sam ponijela najveći mogući kofer koji sam našla. A još više što je bio pretrpan stvarima koje mi vjerojatno neće trebati samo eto.

U jednom trenutku razmišljala sam o tome da se požalim Lukeu ali vidjevši ga kako vuče dovoljno svojih stvari odustala sam od toga.

Hotel je bio veći nego što se čini na slikama i daleko luksuzniji nego što sam očekivala. Oči su mi skakale sa jednog dijela na drugi promatrajući različite turiste kako se prijavljuju na recepciji.

Jedan zaljubljeni par prošao je pokraj nas i vidjevši kako gledaju jedno u drugo osjetila sam prazninu oko srca.

-Sretnica-promrmljala sam očito preglasno jer se Luke okrenuo prema meni.