Just friends

Chapter 9-Help

-I što ćeš obući večeras?-Lissa me je upitala dok je vezala ručnik oko struka. Naša smjena je upravo gotova i mislim da bih ovo mogla raditi do kraja života. Praktički tračamo cijelo vrijeme uz di koje izvlačenje nekog klicna ili starca koji zalutaju tamo gdje očito ne bi trebali ići.

-Dobro pitanje.-slegnula sam ramenima prisjećajući se svoje skromne garderobe koju sam ponijela sa sobom. Ne,mislim da ništa nije dovoljno dobro za ovu zabavu.

-Dođi-Lissa me je povukla u svoju sobu i ostala sam u šoku kada je otvorila ormar. Iz njega su provirivale brojne dizajnerske haljine svih krojeva i boja. Da moja mama vidi ovo sigurno mi više nikada ne bi ni riječi prigovorila što se tiče moje odjeće.

-Sve su ovo tvoje?-prstima sam prešla po svilenoj,crvenoj haljini koja je visila na početku .

-Sestra mi je modna kreatorica pa to onda objašnjava stvar.-namignula mi je-Inače nema šanse da bih si sve to mogla sama priuštiti.-

Naravno.Zašto ja nemam sestru modnu kreatoricu? Ne bih se morala brinuti što obući do kraja života.

-Ja ću obući ovaj.-Lissa je izvadila crni badić iz donje ladice i položila ga na krevet.

-Što će ti to?-zapanjeno sam ju gledala dok se ona samo nasmijala.

-Dušice,stvarno nikada nisi bila na jahta-partyju?-prebirala je po ormaru i izvukla kratku,crnu haljinu koja se upotpunosti slagala sa badićem kojeg je ranije priredila.

Stala sam također vrpati po ormaru u potrazi za nečim što će zabljesnuti ljude večeras. Na dnu sam pronašla predivan bijeli badić koji me je osvojio na prvi pogled.

-Tvoj je-nasmijala se vidjevši kako ga gledam-A mislim da će ova haljina savršeno ići uz njega.-

Izvadila je predivnu bijelu haljinu bez naramenica čija je dužina dosezala do pola bedara. 

-I ove štikle uz nju-mahnula je vadeći kutiju koja je stajala ispod kreveta.

-Liss jel uredu da ovo posudim od tebe?-pogledala sam je pomalo crvena u licu jer mi je stvarno bilo neugodno. No ona mi je uputila uvrijeđeni pogled.

-Kakvo je to pitanje? Naravno da je. Dušo ove haljine su tu da se nose a ja ih ne mogu sve sama iznositi. Uostalom bijela definitivno nije moja boja tako da si ju možeš uzeti. Neka ti to bude uspomena od mene kada odeš.-

Pljesnula je rukama i izvadila lakirane,crvene štikle te ih položila pokraj haljine.

Bojala sam se i pomisliti odlaska. Ovo mjesto mi je priraslo srcu kao i Lissa,prijateljica koju nikada nisam imala. Cijeli život se družim s Lukeom i govorila sam mu sve no sad tek vidim da je za neke stvari ipak potrebna ženska osoba.

Zagrlila sam ju što sam jače mogla a zatim potrčala u kupaonicu jedva čekajući da isprobam haljinu. Srećom pa smo Lissa i ja gotovo iste građe tako da mi je pristajala jako dobro.

Izašla sam nedugo zatim i Liss je bar pola minute buljila u mene bez ikakvih komentara a onda je praktički počela vrištati.

-Jennie predivna si. Ima Harryju da padne vilica do poda-

Možeš mislit. Ako mi uputi ijedan jedini pogled bit će to veliki bonus. Zavrtejla sam se ispred ogledala i moram priznati da izgledam bolje nego ikada. I tko kaže da odjeća ne čini čovjeka?

-Ali ništa bez ovih štikli-nježno mi je dodala crne štikle koje su stajale u kutiji i ja sam sjela na krevet da ih obujem. Srećom imale su remen tako da hodanje ne bi trebalo predstavljati puno poteškoća večeras.

Zatim mi je nastavila uređivati kosu te sam naposlijetku i šminkanje prepustila u njezine ruke. Kada sam napokon bila gotova zapitala sma se je li to ista djevojka od prije sat vremena. Definitivno ne. Ova je izgledala otmjeno,samouvjereno iako je iznutra zapravo umirala od treme.